Hutba je predavanje koje drži hatib za vrijeme džume namaza i bajramima, bez čega nema ni tih vjerskih obreda.

Hafiz Sulejman Bugari sačinio je zbirku hutbi za koju se može kazati sljedeće: Forma hutbi-predavanja hafiza Sulejmana Bugarija je klasična, redovno počinje sa zahvalom Bogu i salavatom na Poslanika, zatim donosi citat iz Kur’ana, pa hadis i onda razrađuje teme, poprativši ih još brojnim stavkama iz Kur’ana, hadisima i izrekama islamskih mislilaca.

On je savremen. U svojim hutbama traga za problemima u svojoj okolini, posebno u džematu, za onim što bi moglo biti pozitivno i onim što bi moglo biti negativno, to analizira i prvo nastoji dovesti slušaoca do toga šta treba raditi pa to pozitivno postane još pozitivnije, a za ono što je negativno nastoji usmjeriti slušaoca šta da radi da i to preobrazi u pozitivno – traga za pravim putem, kako on kaže. Da bi potkrijepio to što govori, on u većini slučajeva koristi svoju okolinu, ali poseže i za muslimanskim narodima i brojnim Allahovim poslanicima tih naroda.

Okosnicu predavanja čine Kur’an i hadis Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao jedna cjelina, a duša i tijelo slušaoca kao druga cjelina. U sprezi Kur’ana i hadisa, duša, srce i tijelo muslimana pronalaze novu spoznaju, zadovoljstvo i usrećenje.

Izraz i sklop rečenice blizak je narodnom govoru. On ne koristi strane izraze, osim onih koji su u islamskom obredoslovlju i etici ušli u bošnjačku terminologiju. To čini zato što ima pred sobom obrazovanog slušaoca, ali i drugog, prosječnog građanina. On je veoma često direktan i živ u govoru, uvlači slušaoca u srž teme. To nije kazuistika, nego neka vrsta dijaloga ili druženja sa dušama slušalaca. Slušaočeva misao ne može odlutati jer slušalac primjećuje da je riječ i o njemu.

Sva svoja razmšljanja i kazivanja vezana za predmet u naslovu naslanja na historijske islamske događaje, ali vješto ubacuje i ono što tišti Bošnjaka i uvijek iznalazi, kako on misli, lijek tome.

Sve hutbe su, bez izuzetka, etičko-didaktičkog karaktera, na čemu insistira i islamsko učenje, a što je i svrha hutbe. Njegove hutbe su veoma aktuelne. Zbog toga zaslužuju pažnju svakog vjernika, ne samo slušaoca, nego i čitaoca. Posebno su interesantne hatibima, jer široka lapeza predavanja pruža mogućnost izbora prema potrebi u džematu.

Da bi bio što pristupačniji prosječnom građaninu muslimanu, on ne traga za filozofijom, mistikom, pa ni složenim pitanjima iz oblasti apologetike. On korača po čvrstom tlu.

Zaključci su mu veoma interesantni. Tu nastoji obradovati slušaoca, prikazujući da se Onaj svijet ostvaruje sa lahkoćom, pa ponekad i najobičnijom radnjom. Autoru je potpuno tuđe plašenje čovjeka strahotama Budućeg svijeta.

On prati vrijeme i sve posvećuje tom vremenu. Tako je npr. mjesec posta (ramazan) živ, ali on je kao akumulator koji tokom godine treba dopunjavati. Ramazan osjeća kao proljeće, sofra je Kur’an i iftar, Allah je Liječnik, a Kur’an apoteka, slabljenje duha je bolest.

Kad misli da je to opravdano, predmet izlaganja Kur’anom i hadisom vješto uspijeva utkati u temu svoje misli, čiju potku čine primjeri iz bližeg muslimanskog okruženja.

Ovo djelo imat će višestruku vrijednost:
– pokrit će suštu potrebu hatiba za savremenim obraćanjem džematlijama,
– hatibi će imati priliku da biraju teme za svoje potrebe,
– čitalac će u tišini moći razmišljati o sebi, gdje je on.

Vrijednost ove knjige je i zbog velikog značaja etičkog odgoja i što, slobodan sam reći, ovako nešto, po mom mišljenju, do sada nemamo.

Pogovor za knjigu “Vratimo se Gospodaru”