Kad su Ezopa upitali: Koja je najbolja stvar na svijetu, odgovorio je: Jezik. A koja je najgora stvar na svijetu, nastavili su pitati, a on je ponovno odgovorio- Jezik. Jezikom se moli, uči drugoga i tješi, ali jezikom se i psuje, kleveće, ružno govori, kuju se spletke, zavjere, izdaje. Jezik, dakle, može biti u službi istine, i u službi laži; jezikom se ohrabruje, suosjeća, ali i zavidi, ogovara, vrijeđa.

Gosp. Bugari također na lucidan način zamjećuje i u Izrekama kaže:
„ Iz usta nam izlaze i prijatelji i neprijatelji. Ne pitaj otkud ti neprijatelji!“
„ Iz jezika proizilazi Nešto željeno i nešto neželjeno! Odaberi!“

Na sve strane pljušte riječi, fraze, parole. Riječ je zapravo obezvrijeđena. S njima se razbacuje, etiketira, presuđuje, ponižava, ili pak neukusno hvali, zagađuje okolina kao i međuljudski odnosi. Svi govore a malo tko nešto kaže. Unatoč pravoj inflaciji, poplavi rječi ljudi su gladni prave riječi, kako oni koji trebaju kruha, tako i oni koji se razmeću novcima, bogatstvom. Knjiga gospodina S. Bugarija- Izreke – doima se gotovo nestvarno u ovom vremenu hedonizma, izokrenutih vrijednosti, konzumerizma, relativizma, gubitka važnosti i vrijednosti riječi. Knjiga je lišena uobičajenih fraza, sintagmi, stereotipa, predrasuda, ideologema i politikanstva. Nikoga ne prekorava, ne drži lekcije, ne moralizira. Svojim odmjerenim, dobronamjernim riječima, svojom duhovnošću usmjerena je srcu, duši. Budi i probuđuje, a buđenje, rečeno je, nije baš ni lako ni udobno. Razgovijetnim i oštroumnim mislima pomaže čitatelju bolje upoznati sebe, pobuđuje želju, da se više bavimo sobom, svojim duhom, a ne drugima. Autor je zaista uspio da „riječima bude tijesno, a mislima široko i duboko“.

Činjenica, da su ovu knjigu recenzirala dvojica uglednih akademika: Tvrtko Kulenović i Dževad Jahić, kao i profesorica dr.sc. Kerima Filan, da je dr.sc. Mirsad Priganica napisao inspirativan Pogovor, a akademik Rešid Hafizović Popratne bilješke na čak 45. stranica, govori o vrijednosti knjige i ugledu autora.

Podsjetimo, gotovo u isto vrijeme s pojavom knjige poštovani akademik Esad Duraković napisao je širu raspravu o ličnosti i djelovanju gosp. Bugarija naslovljenu „Lice vrline“. Čitatelji će biti, zasigurno, višestruko obogaćeni ovom privlačnom knjigom, jezgrovitim mislima dobro poznatog autora. Ovaj, može se reći, pravi rasadnik ideja i misli potiče čitatelja na meditativnost, na udubljivanje u sebe, razmišljanje o Stvoritelju, o sebi, o dobroti, radosti, smirenosti, razboritosti. Autor svojom duhovnom kreativnošću afirmira uljudnost, misao, vjeru, duhovnost, etičnost, ljudskost. „Većina ljudi teži da im bude dobro a ne da budu dobri“, kaže autor. Promovira nesebičnost, skromnost, ljubav, bogoljublje i čovjekoljublje.

Polazi od načela, od zlatnog pravila: „Sve što želite da ljudi vama čine činite i vi njima“

Ako se brižljivo analizira Indeks u knjizi, koji zaprema petnaest stranica, utvrdit ćemo zanimljive i znakovite činjenice. Naime, u Izrekama su,, a ima ih 1.034., najfrekventnije riječi: Njegovo, Stvoriteljevo ime, a nakon toga najčešće se spominje, čovjek, zatim, duša, duh, srce pa onda govor, jezik, ljubav, ljepota, dobrota. Uvid u Indeks otkriva unutarnju arhitekturu knjige punu simbolike..

Kao duhovni i mudrosni pisac. gosp.Bugari nenametljivo usmjerava čitatelja, pruža mu orijentaciju, otkriva i podsjeća na bitne, trajne vrednote. Gospodar je Najljepše ime. On je Najviši, Neopisivi, Neograničeni, Svekazujući, Svemoćni, Sveobuhvatni, Svemilostivi, Sveopći, Svevišnji prijatelj.Kako lijepo odzvanjaju i prianjaju uz srce i dušu sljedeće autorove misli: „ Pravi učitelj je onaj koji zove Njega i Njemu, a ne sebi i drugome.“ „Bez Svevišnjega Prijatelja nema prijatelja“ „Najveći svjetski rekorder u životu je onaj koji se najviše sjeća Svemoćnog“. „Sve i svi te u nesreću vode ako odeš od Njegove Vode“

Znameniti francuski kemičar i biolog Louis Pesteur (1822.-1815.) rekao je: „ Malo znanja nas udaljava od Boga a puno znanja nas vraća Njemu.“

Autor promiće vjeru, dostojanstvo čovjeka, ljubav. Veliki je dar znati govoriti, rečeno je, ali znati i slušati, jer imamo dva uha a jedan jezik. Bugarijeve riječi zrače radost jer veselo je srce izvrstan lijek. Gospodin Bugari je duhovan i duhovit. Njegva riječ, njegovo lice isijava vedrinu. Zemljom ne hodi mramorna čela. Ne zanemaruje svakodnevne probleme ljudi, ali neće ih prevladati namršteno, namrgođeno, natmureno lice, apatično, malodušno, pesimističko srce. Ali, ni obrazi s kojih se čita nezadovoljstvo, loše raspoloženje, rezerviranost, hladnoća, strah.

Kažu da je Toma Morus običavao izgovarati sljedeću molitvu svaki dan, pa, i u tamnici očekujući vješanje.: „Gospodine, daj mi smisao za humor.Udijeli mi milost da shvatim šalu, kako bih i ja doživio nešto radosti ovog života i to mogao prenijeti drugima“.

Riječima možemo sugovornike razveseliti, razvedriti. U Izrekama je podosta misli koje će nas zasiguro razvedriti, relaksirti duh i tijelo. Mladež rado, i u velikom broju, dolazi na susrete s gosp. Bugarijem U njegovim riječima prepoznaju i otkrivaju ono što treba njihovom srcu, njihovom duhovnom snaženju. Ili, kako piše akademik Esad Duraković: „Bugarijevo djelovanje pripada onoj vrsti optimalnog etičkog i društvenog angažmana koji ne ostavlja ravnodušnim sabesjednika; pitanja i problemi koje on pretresa pred auditorijem nisu iz svijeta marginalija, već se tiču najdubljih virova duše i vjere, duha i etike, i on to čini krajnje sugestivno i jednostavno u isti mah, tako da djeluje – sudeći po odzivu i reakcijama njegove dominantno mlade publike – gotovo hipnotički. U tom zabrinjavajuće negativiziranom kontekstu Bugari im se obraća s očaravajućim entuzijazmom i vjerom, obasjavajući im u sumraku društvenosti snagom vlastite vjere i karizme samo lice Vrline koje ih očito je plijeni.“

Zaključak

Govor je veliki dar dat čovjeku za razumijevanje i sporazumijevanje. Da bi znao koristiti riječi čovjek ima deset prstiju i na svakom prstu jedan savjet. Po tom savjetu riječ treba biti: dobra, istinita, pravedna, velikodušna, hrabra, nježna, utješna, uljudna, puna poštovanja i mudra. Izreke, odnosno misli u knjizi imaju sve navedene odlike, značajke.

Kao što je nužna briga za okoliš, za čistu vodu, čist zrak, tako je prijeko potrebna i ekologija riječi, čistoća srca, duše, misli. Oštra, teška riječ može dugo boljeti, ostaviti duboke ožiljke u duši, u srcu.

Zrak se sve više zagađuje ružnim riječima pa je stoga i toliko razdora, nepovjerenja, pohlepe, sebičnosti, hladnoče oko srca. A čovjeku treba ljudska riječ. Čitajući Bugorijeve Izreke spoznat će se, koliko je potrebna prava riječ upućena srcu, duši. To su riječi za građenje boljih međuljudskih odnosa, ali, prije svega, za bolje spoznavanje sebe. Autor s pravom, kaže: „ Ova knjiga je za onoga koji želi da bude bolje i bolji“.

Knjiga ima odgojanu vrijednost. Korisna je svim uzrastima. Dobro će doći kako vjernicima tako i onima koji ne vjeruju u Stvoritelja, onima koji su agnostici, zapravo svima bez ozira na svjetonazor. Izreke se mogu uzimati u manjim ili većim dozama, samostalno ili u manjoj ili većoj grupi, dijalogizirati s drugima ili sam meditirati, razmišljati nad mislima koje se pročitaju.

U Izrekama ćemo naći pouzdanog prijatelja i snažan duhovni oslonac.

Tin Ujević je rekao da knjiga nije hrana ali jeste poslastica. Za Izreke se može reči da su i hrana i poslastica. Uvjerite se!

Promocija knjige Izr(ij)eke – Izreke za raju iz Raja
Sarajevo, Biblioteke za slijepa i slabovidna lica u BiH