Dragi i poštovani prijatelji, neka je mir i spas Božji na vas!

O hafizu Bugariju puno su mi govorili moji prijatelji. Vjerujući njima, mogu reći da sam s Hafizom „brat po čovještvu“.

Divno je to što Hafiz čini za ljude, nadahnjujući ih da žive život prepun nade i povjerenja u Stvoritelja nebesa i zemlje. Za svako je poštovanje činjenica da se netko daje drugima, da izgara u tome da daje sebe neštedimice. To znači da je taj posve svjestan amaneta i čovjekova zadatka na ovome svijetu.

Hafiz je, kažu mi prijatelji, ne samo vjerska, nego i ljudska institucija.

U ovom našem dobu, koji neki nazivaju i „dobom nevjerstva“, Hafiz nas svojim riječima budi iz dubokog sna.

On nas podsjeća da je čovjek čovjeku najbolji poklon i da je moderno doba besmisleno ako smo prisni sa strojevima a otuđeni od sebe i drugih. Ako smo otuđeni od drugih, zasigurno smo otuđeni i od Stvoritelja koji nas je, kad je stvarao svijet, obavezao da se međusobno upoznajemo.

I stoga za mene, dragi i poštovani prijatelji, ne postoji prezreni Drugi, u zapadnoj uobrazilji nažalost sve češće viđen kao musliman. Ne postoji jadni Istok i nadcivilizacijski Zapad, tobože svijet blagostanja i svega ljudskog i dobrog.

Samo za ideologe mraka naš susjed nije Božje stvorenje.

Da je dragi Bog htio – svi bi ljudi iste vjere bili. Ali on je imao puno genijalniji plan: da se upoznamo u našim razlikama, da njegujemo lijepu riječ i sugovorništvo. U Kur’anu Časnom razlike se slave kao znakovi Božje stvaralačke moći. Štoviše, Bog nas je obavezao na priznavanje prava duhovnim i fizičkim razlikama da slobodno postoje.

Hafiz je, nekako osjećam to, čovjek sugovorništva i dobrog susjedstva, čovjek koji mnoge ljude nadahnjuje i potiče na dobro, čovjek služenja i hizmeta, onaj koji drugima daruje i preporučuje duhovno spokojstvo.

Dragi i poštovani prijatelji, vjerujući ljudi, ako su zaista iskreno predani Bogu, vazda mare i za ljude. Baš nikada ne zapostavljaju čovjeka – najsavršeniju Božju kreaciju. Oni znaju da bez ljubaznosti i milosrđa nema vjere i istinske duhovne gozbe.

Takvi ljudi iz iste su duhovne orbite, ma kako se zvali i koji god vjerozakon slijedili. U toj orbiti, uvjeren sam, ima mjesta i za Sulejmana i za Milana.

Sulejman-efendija, čije ime znači „mir“, sav se dao pozivanju na mir i dobro, promicanju moralne uljudnosti i moralnog odgoja.

Kao što nijedna riba ne može ocean prisvojiti samo za sebe, tako ni ljudi ne mogu zaposjesti ono što pripada cijelom čovječanstvu.

Svaki čovjek drugom čovjeku je susjed i, kako bi rekli filozofi, „sudionik u njegovoj sreći i nesreći“ bez obzira na njihove različite duhovne zavičaje.

Jer ako su nam zavičaji i različiti, Izvor s kojeg se napajamo nam je isti.

Hvala vam i zdravi bili!

Promocija knjige Izr(ij)eke – Izreke za raju iz Raja
Zagreb, Islamski kulturni centar