Klix / Svi smo ovdje u tranzitu i čekamo let, pa budimo jedni drugima lijek

Bijela džamija na Vratniku je u zadnjih nekoliko godina, osim Gazi Husrev-begove džamije, postala mjesto gdje dolazi najviše vjernika tokom svetog muslimanskog mjeseca ramazana. Vjernici u džamiji slušaju mukabele hafiza Sulejmana Bugarija. Njegova predavanja su toliko posjećena da je malo onih koji nisu slušali bar dio njegovih kazivanja, neovisno kojoj vjeri pripadali. Hafiz Bugari je je istinski živi primjer kako živjeti islam u današnje vrijeme.

Ermina Skorupan Husejnović

“Širi ljubav sad bez straha, voli ljude rad’ Allaha”, kaže jedna ilahija koju efendija Bugari čestvo voli proučiti posjetiocima njegovih predavanja, a nekako i najviše opisije njegovu misiju.

U razgovoru za Klix.ba u povodu Ramazanskog bajrama hafiz govori o mjesecu ramazanu, o ponašanju, druženjima tokom ramazana, ali i poslije svetog mjeseca, o Bajramu i ovosvjetskim problemima običnog čovjeka.

U Sarajevu se na poseban način doživljava ramazan, a ogromna je posebnost u 27. noći. Džamije su pune, upućuju se molitve Gospodaru za ostvarenje želja, za opraštanje grijeha. Takve slike u džamijama se mogu zabilježiti samo tu noć. Hafiz nam objašnjava, zašto u vrijeme materijalnih vrijednosti, ljudi nemaju kontinuitet u praktikovanju vjere.

“Interesantno, čovjek je po prirodi sklon zaboravu, tako mu je i ime Insan – onaj koji zaboravlja, a znači i druželjubiv. Čovjek je, kako Allah kaže u Kur’anu, brzac i želi brzo sve da ostvari. Međutim, Gospodar je dao jedan proces. Na zemlji postoji jedan proces, Allahova praksa, a jedna od tih tačaka je da se On obavezao da će davati svakome bez obzira vjerovao on ili ne. Zato Allah dž.š. kaže: ‘Mi podržavamo i ove i one’, dakle i one koji su se odazvali i one koji nisu. Mnogi misle da je sasvim prirodno da čovjek želi više sebi nego drugome”, govori hafiz Bugari u svom stilu, te dalje nastavlja:.

“Ali čovjek mora da shvati, ako želi da otkrije svoje vrijednosti koje su instalirane u njemu, on te vrijednosti na najljepši, najzdraviji način može da otkrije u susretu s drugim. Čovjek čovjeku dođe kao ogledalo, ne bi li uvidio da njegovo posvećivanje i njegovo okretanje ka vrijednostima, ka nečemu što osvaja i oslobađa srca, da ima kontinuitet pristupa onome što mu je najbitnije u životu. Ovdje dolazimo do onoga zašto čovjek povremeno pogrešno postupa, zato što se nije okrenuo sebi da postavlja pitanja koja se tiču njega, njegovog života, određivanja mete. Isto kao što je svako odredio metu za tijelo, da odredi metu za dušu. Nije to samo 27. noć, to je i džuma namaz”.

Čovjeku je, veli, itekako potrebna hrana za dušu i svako mora imati uvjerenje u nešto.

“Ateista ne postoji, jer i on ima uvjerenja, a uvjerenje i vjerovanje su od istog korijena. On vjeruje prijatelju, ženi, nekome vjeruje, ali je veoma važno da znamo da je to uvjerenje zbog ega, zbog materijalnih potreba. Zbog toga se čovjeku instalira strah od toga hoće li imati ili neće. Instalira mu se briga za nečim što mu je zagarantovano, samo on to ne može da vidi, a Gospodar mu kroz uputstvo (Kur’an) daje upute. Ako ne bude koristio to uputstvo, on će zalutati, jer se zaokupirao onim što vidi”, ističe dalje jedan od najpopularnijih duhovnjaka na našim prostorima.

Prema njemu, duhovni razvoj i duhovno ozdravljenje su nešto što nije baš jednostavno.

“To nije lahko… S obzirom na to da je čovjek i mislima posvećen sebi i svojim potrebama, njegovo uvjerenje šeta po njegovom tijelu. Zbog toga često kažemo, da je osoba koja obavlja vjerske dužnosti ‘dobar čovjek’. Jok, ne mora da znači. On se samo uključio, izjasnio se da želi da otkrije ono što ima u sebi. Kod čovjeka dominira njegova sebičnost i egoizam, a da bi otkrio sebe, mora da pokaže svoje interesovanje prema drugome, da vidi, pronađe original svoj. Zbog te sebičnosti, njegova uvjerenja su podijeljena po njegovom organizmu i u zavisnosti od toga tamo su njegova uvjerenja i smještena”, govori hafiz Bugari, te pojašnjava:

“Ako su mu uvjerenja smještena u rukama, on će samo da radi i da misli na posao, zapostavljajući drugog. Ako je njegovo uvjerenje u nogama, on samo želi da putuje, ali opet se vrati umoran. Kod nekoga je uvjerenje na jeziku, on samo priča, a inače nije praktičan u životu. Kod nekoga je uvjerenje u stomaku, pa gleda gdje će šta pojesti. A kod nekoga je uvjerenje u srcu, a kod nekoga ispod srca”.

No, to su dileme koje traju od prvih generacija muslimana, ali i od postanka čovjeka.

Kaže Gospodar: “Rekoše beduini, mi vjerujemo. Reci ti njima Muhammede, vi još ne vjerujete, vi ste samo primili islam, samo ste se pokorili, ali iman još nije unišao u vaša srca“. Njegov instant pristup vjeri, povremeni pristup je dokaz da je čovjek u potrazi za nečim, ali još uvijek nije ubijeđen u to.

“To što džamija bude puna za vrijeme mubarek noći, džuma-namaza, ili ako samo dođe na Bajram-namaz ili kolje kurban, ima tespih u autu, je dokaz da u biti svaki čovjek želi da dođe do svoje originalnosti. Isto kao da kaže: ‘Ja sam došao, šta ću sad?’. Sve su to dokazi da svako želi to, ali ga ja zaokupiralo ono materijalno i daje podršku onome što može opipati”, ističe hafiz, te daje dijagnozu takvom stanju:

“Dijagnoza u svijetu je sada osamljenost, nezadovoljstvo, dosada, umor, agresivnost, stres. To je glavni razlog povremenog, sezonskog pristupa životu, a to je ozbiljna stvar”.

Dalje nam govori o razlozima čovjekovog udaljavanja od čovjeka. U vrijeme ramazana, koje treba obilježiti druženje, zajednički iftari i okupljanja, ljudi se sve više osamljuju i udaljavaju.

Naša nekontrolisana misao i naš nekontrolisan govor tu je sjeme ubijanja

“Gospodar kaže ‘Nemojte ubijati sebe’. Najbolji komentator Kur’ana je sam Kur’an, a poslanik Muhamed nam komentariše i pojašnjava, jer je on bićem primio poruku, univerzalnu i savršenu vijest od koje ljudi bježe, a nisu svjesni da bez zdrave vijesti, nema ni zdrave sviejsti. U drugom ajetu Gospodar kaže: ‘Nemojte sebe svojim rukama bacati u propast’. Ako želimo da prigovaramo i naplaćujemo ono što uradimo za druge, otvorili smo polje ubijanja drugog, jer najgore je kad ubijamo čovjeka u pojam. Tako mi i kažemo, jer svako ima pojam svog života”, govori on.

Upravo su naša nekontrolisana misao i naš nekontrolisan govor to sjeme ubijanja.

“Ovo što sada vidimo u svijetu je posljednja stanica ubijanja. Mi nemamo dovoljno izgrađen stav prema dobrom djelu, na prvom mjestu da budemo svjesni odakle nam to dobro djelo. Nema ništa ljepše nego da to dobro koje koristiš bude slobodno od tebe, od ogovaranja, od zarobljavanja, jednostavno da to radiš zbog dobrog, a Dobar je On”, upozorava hafiz.

Dobro je djelo ako je zbog dobrog urađeno.

Prema njegovom mišljenju, našim udaljavanjem od traganja biti za smislom svega postojećeg, našim nerazmišljanjem o onom najbitnijem za svakoga od nas, tu se udaljavamo od srži i otvaramo polja nezdravog odnosa prema drugome. Tu dolazi mržnja i netrepeljivost i nasilje koje se dešava u svijetu.

“Nauka je toliko napredovala. Umjesto da ima sve manje nasilja, danas nam se dešavaju grozne stvari. Sve to zbog toga što nemamo zdrav pristup nauci, a ni vjeri. Zbog bolesnog pristupa, mi se suočavamo sa posljedicama od kojih pati moderno društvo. Otvorili smo to polje, jer smo zaboravili izvor i princip (Kur’an op.a.). U Principu je spomenuto: Nemoj nametati svoje ponašanje, nemoj na silu od ljudi željeti nešto. Sve što je na silu, to je nasilje. Nemoj siliti ljude da misle kako ti misliš, nemoj siliti ljude da vjeruju. Tvoje je da se ti postaviš iskreno, slobodno, a kako će se čovjek ponašati, to je njegovo pravo i svako ima pravo da se sam definiše”, kaže hafiz Bugari i podvlači:.

“Našom nedefinicijom, čovjek je postao predmet, brojka u životu, udaljili smo se jedni od drugih. Neprirodno je da se čovjek udaljava od čovjeka, a to je zbog toga što nemamo Izvor, a kada smo daleko od izvora, onda smo dušom žedni. Zbog toga je interesantna riječ Šeijat- u korijenu znači put do vode. Mi smo daleko od vode za dušu. Zato nismo očišćeni, povezanih srca i nestabilni smo u odlukama. (Vidi ajet 11. u suri Plijen – I On s neba vodu vam spustio da bi…) Zbog toga nam je svako kriv. Kada nam se neko samo nasmije, odmah se pitamo šta ta osoba želi od nas. Kako se udaljavamo od izvora, zamućuje nam se putanja i povlačimo se u sebe. To je katastrofa”

Ramazan je poseban mjesec za svakog muslimana koji svoju vjeru istinski doživljava. Kako kaže hafiz Sulejman Bugari, Allah dž.š. nam je dao džamiju da imamo mjesto susreta, da imamo određen termin, gdje se moramo vidjeti makar jedanput sedmično, da preispitamo odnos kroz ders džume, da provjerimo kolektiv. Naglašava važnost druženja, zajedničkih posjeta džamiji, razgovora sa drugima, ali i sa samim sobom.

“Dnevni namazi su da sami sebe provjerimo. Na sabah-namazu se pripremamo za dan, obavimo posao do podne-namaza, malo se odmorimo, to je i Poslanik imao običaj. Čovjek je u snu bio u svijetu nepoznatog, a nakon toga ide ikindija-namaz da se opet trznemo i shvatimo gdje smo. Akšam-namaz nam je podsjetnik da sve ima kraj, da će posljednji dan na ovom svijetu biti u akšam. Mrak nas podsjeća na pitanje jesmo li mi našli sebe u životu što se tiče duše, da li smo u mraku ili u svjetlu. Poslanik je rekao da se djeca pred akšam povuku u kuću, jer u razmjeni između meleka koji se brinu za dan i noć, svijet koji se deklarisao kao oni koji ne želi da primi uputu, tada najviše napada. Onda slijedi jacija-namaz koji je priprema za ulazak u nevidljivi svijet. Valja cijelu noć negdje provesti i samo kad bi čovjek razmišljao gdje ide”, objašnjava hafiz Bugari.

Kako veli, cijeli život sanjamo i preselimo na onaj svijet sanjajući. Kada bi se samo otkrilo na koji svijet idemo, prepali bi se spavati. Gospodar je, podsjeća, dao namaz da u noć uđemo naoružani. Kaže Gospodar u Kur’anu: ‘Jesu li snovi njihovi naredili njima da dovedu sebe u stanje ovo u kojem jesu, ili su možda inadžije’.

“Dakle, šta su učinili vaši snovi, dnevni, nemate kontakata, razvaljuju se brakovi, dakle snovi su prazni i trebamo promijeniti kurs, promijeniti kurs u ono u šta ćemo se osigurati i da znamo kako ćemo se postaviti. Nama fale susreti. Zbog toga nam trebaju susreti, druženje. Duša ne može izdržati sedam dana, a da ne dobije dalje smjernice kroz podsjećanje džumom jer u susretima se brže čiste pogledi i osjaćaji. Čovjekova hrana bez duhovne hrane može izdržati sedam dana. Zbog toga je i džuma-namaz i kako je važan taj susret i korektor (Kur’an), da nam ne bude nepismena emocija, da nam se ne kvari osjećaj ljubavi.

Racionalna inteligencija je nedovoljna i uvjerili smo se da ona ne može ponuditi čovjeku uspjeh i stabilnost njegovog života. Reakcija je dokaz nepismene emocije i na silu smo dovedeni do toga da se moramo posvetiti duhovnoj inteligenciji, da se sve poreda na svoje mjesto i da normalno svi žive”.

I ove godine, u Kolobara hanu, hafiz Bugari sa svojim gostima održavao večernja predavanja koja uvijek privuku veliku pažnju. Formula uspjeha zasigurno leži u načinu hafizovog govora i jednostavnošću kojom olako prenosi velike vjerske, ali i životne mudrosti crpeći situacije i probleme iz stvarnog okruženja. Predavanja posjećuju i mladi i nešto stariji, i muslimani i ljudi svih drugih vjera, ali i turisti.

“Naša druženja su prilika da se okrenemo jedni drugima i da svi komuniciramo više. Zbog toga sam pozvao goste i na tim večerima otvaramo ta polja, za razgovor za dijalog, da vidimo kako ljudi gledaju na relaciju svakog čovjeka sa svakim i zbog čega smo začahureni.

Šta nas to sprečava u tome da imamo respekt prema svakome, a Poslanikov pogled je bio da gledamo svakoga sa željom i da bude bolji od nas. Dok tako ne budemo živjeli, živjet ćemo izvještačenim odnosom. Mnogi misle da je nekome super kad se lijepo obukao, sredio, namirisao. E pa to nije njegovo pravo lice.

U Kolobari smo se uvjerili da tu dolaze ljudi svih vjera i nacija, a mnogima je i čudno vidjeti ljude da se druže. Pitaju se da nije neka demonstracija, a zadatak nam je da se družimo”, kaže uz osmijeh.

“Mi smo svi kao jedna porodica kod Gospodara. Kod Gospodara će biti najbolji onaj koji je najbolji, najplemenitiji, najnježniji prema toj porodici (Hadis). Kroz druženje mi tražimo odgovore kakvo je to ponašanje koje je najbolje za sve”, priča nam umiljatim tonom i sa mnogo dragosti Bugari. To je glas koji se može dugo slušati. Njegove riječi zaista imaju težinu.

Kako nastaviti okupljanja, druženja i upućivanje molitvi Gospodaru i nakon ramazana?

“Šejtani su svezani za ramazan i onda nije ni čudo da je u vrijeme ramazana puna džamija. To nam daje poruku; Vi imate mogućnost da ga svojom dobrotom, iz ljubavi prema Njemu i Njegovog zadovoljstva imamo mogućnost da šejtana zatvorimo i poslije ramazana, a to možemo iskrenim odnosom, iskrenom interakcijom sa svakim”, navodi hafiz.

U predajama se spominje da je Poslanik rekao hazreti Omeru: ‘O Omere, tako mi Allaha, šejtan kada te sretne na ulici, on ode na drugu stranu, ne može da se suoči sa tobom’.

“Svako na neki način osjeća negativnu energiju, stalno govorimo da nas nešto steže u grudima, da nešto ne možemo… Koja je to negativna energija, šta je to? Ne znamo da lociramo mjesto odakle to sve počinje, pa lociramo to zlo u čovjeku, a čovjek nije zao. Gospodar u Kur’anu kaže: ‘Šejtan je vama neprijatelj’, a ne čovjek. Onda nastaju razvodi, razilaženja i misle da su ljudi time sve riješili. Sramotno je da je za pola godine u BiH bilo 876 razvoda brakova, to su samo registrovani razvodi. To nam ukazuje da ne znamo odakle nam negativna energija i pričamo kako nam je neko nešto napravio. Ne znajući odakle ta negativna energija, i najvoljenije ćemo otjerati od sebe”, tvrdi sagovornik našeg portala.

Zašto je to tako?

“Nemaju ljudi stav o sebi, nemaju stav o drugom. Da li je to stvarno neko drugi ili si to ti. Ako hoćeš da znaš, da bi ga razumijevao, drug je drugo ti. Prijatelj je kao ogledalo, pa neka bude što čišće to ogledalo da bi bolje prepoznao svoju originalnost. Našoj omladini i svima je potrebno da se bićem zapitamo gdje je ta pozitivna energija i gdje je izvor i pozitivne i negativne energije i manje ćemo imati potrebu da mrzimo bilo koga. Islam je zabranio da mrzimo čovjeka, bio musliman ili ne. Ono što mrzimo je loše djelo, makar prema voljenom bilo, a sjeme mržnje je u mislima. Misao, uvjerenja i stavovi se ubrajaju u vrijednosti i pazi šta ćeš sa mislima i uvjerenjima”, kaže, pa nastavlja:

“Obično protiv tebe pričaju oni koji ne žele da budu takvi, a isto kao da kažu: ‘Molim te pomozi mi, nisam pronašao sebe’. I takvom čovjeku treba pomoći. Onda doživi jednu operaciju, promijeni dioptriju i pita se kako je mogao uraditi nešto loše. Sve je do nas, sve je nama od nas. I šta hoćeš, izvoli, naruči. Ovaj dunjaluk je restoran. Ako hoćeš zlo, on kaže izvolite. Ako hoćeš dobro, izvolite. Allah dž.š u jednom ajetu kaže: Ko hoće neka vjeruje, ko hoće neka ne vjeruje, a svako će vidjeti sutra ko je izgubio sebe i porodicu”.

Čovjek izgubi sebe nedefinisanošću svog stava, danas to zovu afekat – znači i izaći iz sebe. To je čovjekovo neprirodno stanje i onda mi kažemo da ‘dođe sebi'”, pojašnjava na interesantan način hafiz Bugari.

Ramazan je završen, u ponedjeljak nastupa najveći muslimanski praznik, Ramazanski bajram. Raduju mu se postači koji će zajedno sa članovima svoje porodice obilježiti uspješno okončan post. Ostaje žal za onim lijepim ramazanskim trenucima, mukabelama, okupljanjima u vrijeme iftara, ali ostaje i da se radujemo sljedećem ramazanu. Hafiza smo zamolili da uputi svoju bajramsku poruku.

“Svjedok sam i ubijeđen sam u to da Allah dž.š. svakom stvorenju daje priliku da u sebi ostvari najljepše. Od 15. dana ramazana, pa do Bajrama Allah dž.š. oprašta svima osim trojici: onom ko svjesno pripisuje druga Allahu dž.š., onome koji svjesno želi da živi sa zlobom prema drugome i onome koji svjesno prekida rodbinske odnose. To je šansa”, riječi su hafiza Bugarija.

Ramazan sa Bajramom je univerzalni poziv svakome da postavi metu svojoj duši i da vidi bolje šta je ono što mu ne da mir u životu. Ovaj poziv je posebno usmjeren onima koji su se već deklarisali kao vjernici: Njima, neka vam Bajram bude podsjetnik, kako je lijepo živjeti s lahkoćom, ali zašto ste sebični sa tim. Zašto ne postanete hodajući mir, hodajuće oduševljenje za svakoga ko te okružuje?

Treba čovjek, kaže na kraju, biti hodajuća ordinacija za svakoga koga nešto peče, tišti, jede… To je zadatak svakog vjernika koji je doživio ramazan i meleci mu na Bajram čestitaju.

“Vjernik ima zadaću da bude duhovna ordinacija, da ne naplaćuje što nekome prouzrokuje osmijeh na licu i da ne naplaćuje dobrotu svoju. Da bude samo ovisan o Njemu i da ljudi u negativnom smislu ne budu ovisni jedni o drugima. Njima nije Bajram. To je teret. Želim da se zahvalim Allahu što nam je i ove godine omogućio da dobijemo priliku ne bi li se kolektivno oslobodili od neprilika i dobili smo priliku da svakom upriličimo ono što će ga zadovoljiti i da ostvari svoju originalnost kako bi se vratio odakle je došao, jer svi smo ovdje u tranzitu i samo čekamo let. Svakoj duši je ponuđena ordinacija i bujrum svakome, ko hoće da bira. Bajram Šerif Mubarek Olsun”.

Copyright © 2006-2024 I Oficijelna web stranica Sulejmana Bugarija. Developed by Visualis.