Univerzitetski forum / Naš put vodi sredinom

Hafiza Sulejmana Bugarija, imama Bijele džamije na Vratniku, nije potrebno posebno predstavljati. O njegovim predavanjima već se ispredaju legende. Vijest da će negdje gostovati, bez obzira gdje, bilo to u studentskim domovima, Tabačkom mesdžidu ili u kakvom udruženju, odjekne poput bombe. Posjećenost uvijek premaši i najsmjelija očekivanja, a mladi ljudi se zadrže u razgovoru s njim, sat, dva, tri, četiri, pet, pa i šest sati. Kažu, hafiz ih ne prepada kaznom, strogim vjerskim propisima – ne potencira grijehe nego ih smiruje. Njemu ništa nije strašno, a greške ljudi definira kao prehlade ili viruse kojima će ukraj stati malo C vitamina ili koji andol. Ljudi poslije razgovora s njima izlaze rasterećeni, uvjereni da vjera nije ništa strogo i teško nego naprotiv. Zbog svega ovoga neki ga čak nazivaju liberalom.

Bugari promovira ljubav, pomaganje drugima, rat oholosti, škrtosti, porocima, pohlepi i drugim bolestima. To promoviraju i drugi vjerski službenici, reći ćete. Međutim, nevjerovatna energija i predanost kojom on to čini, sposobnost da i na najdelikatnija religijska ili filozofska pitanja odgovori jednostavnim životnim primjerom, čine ga specifičnim. On postavlja visoke kriterije svojim kolegama iz Islamske zajednice, kojima nije lahko pratiti ga, pokazuje da se mnogo toga može kad se hoće. Njegov premještaj iz Ali-pašine džamije, koja se nalazi u centralnom dijelu grada, na Vratnik mnogi su protumačili na način da je «nekome» zasmetala činjenica da je Bugarijeva džamija uvijek prepuna. On to ovako komentira: – Ne znam kome je naumpalo da me premjesti i zašto, ali sam, elhamdulillah, presretan. Hvala mu! Sad ne moram klapati do grada, mogu od kuće do džamije preći u papučama, a džamija je i ovdje puna.

Hafize Bugari, u kakvom ambijentu muslimani ove godine dočekuju ramazan?
– U ime Svevišnjeg, hvala Mu na svemu što smo dobili na poklon od njega. Vjernik nema načina da Mu se dovoljno zahvali. Veza između roba i Allaha, dž.š., neprocjenjivo je važna, ali je mi malo studiramo. Što je veza jača, čovjek je sve slobodniji. Ramazan je vrijeme kada je tu vezu najneophodnije uspostaviti i učvrstiti. Ramazan je mjesec ljubavi, ali ljubavi u najsuštinskijem smislu, mjesec radosti, želja, rahatluka, razumijevanja. Razumijevanja čega? Razmijevanja u smislu da se oslobodimo svih koprena i vidimo ljude onakve kavi jesu. Nikad nećemo spoznati čovjeka ukoliko istinski ne budemo barem u jednom ramazanu. Ja gledam vjernike. Oni su uvijek sretni u ramazanu; sretni jer uviđaju koliko se iznutra mijenjaju. Sami sebe korigiraju, spoznaju svoje greške… Ramazan je mjesec inventure za dušu. Ako nema te godišnje inventure, onda je rezultat košmar i haos. Jer, zaista, svašta trpamo u srce. Ramazan je prilika da očistimo svoje srce i vratimo se korijenu, kako bismo razmislili o našoj srži, kako bi u dubinama duše potražili dobrotu. Ramazan mora ostaviti traga na ljudima. Osjećaju ga svi – i oni koji mu se iskreno raduju, a i oni koji samo nose muslimanska imena kažu: Eto ramazana, moramo prestati to i to raditi. Dakle, i njihova se duša tako priprema da bude oslobođena onog što ne valja. Ne može biti da se ramazan ne osjeti. Čak mi i nemuslimani kažu da se posebno osjećaju uz ramazan. Kažu da, ako ništa drugo, a ono hljeb drukčije miriše.

Kako kaže Resulullah, s.a.v.s., kad nastupi Rramazan, Allah, dž.š., otvori sva vrata džennetska, a zatvori sva vrata džehennemska. I sveže Gospodar sve šejtane. Pa zar nije jasno zbog čega duše s radošću dočekuju ramazan. Ramazan briše barijere. Nestaje oholosti, staleških razlika, otuđenja… Ako ništa, ljudi se barem pred pekarom susretnu, progovore, zapahne ih miris somuna. Ramazan je sajam Allahove, dž.š., milosti.

Kako komentirate činjenicu da su sve džamije prepune za 27. noć ramazana, (polu)prazne drugim danima ramazana, a pogotovo kada nije ramazan?
– E zato je Allah, dž.š., neke stvari ostavio skrivenim. Za noći Lejletul-kadr treba tragati. Kaže Resulullah, s.a.v.s., tragajte u zadnjoj trećini ramazana. Nije to slučajno, zna Allah, dž.š., svoja stvorenja. Treba im samo obećati da će dobiti kakvu nagradu i – eto njih. Još kad im se obeća da je to noć vrjednija od hiljadu mjeseci, heeej, hiljadu mjeseci, 83,3 godine… Ljudima, međutim, treba kazati da ne budu interešdžije kada su u pitanju post i ibadet. Čovjek treba da se raduje susretu sa Allahom, dž.š., a ne da bude interešdžija i da viče: hoću ovo, hoću ono… Gospodar traži da čovjek bude u konstantnoj vezi s njim.

Od svih poroka, među ljudima u Bosni i Hercegovini je najrašireniji tzv. akšamluk. Ipak, ljudi ostavljaju alkohol u ramazanu, a kasnije nastavljaju po starom. Kako vi komentirate tu pojavu – u ramazanu su svjesni, izvan ramazana nisu?
– Ima onih koji kažu: Vi koji nastavite piti iza ramazana džaba ste postili! Gdje će to reći?! Otkud oni znaju kome je Allah, dž.š., post primio?! A ljudi koji sami ostavljaju porok za ramazan, pa oni se sami javljaju da se žele popraviti. K’o kad u školi dignu dva prsta. Moja duša njih osjeti kad mi dođu u džamiju. Moja duša osjeti kad njihova duša šapće: Efendija, evo mene, ja do’šo, pa ti vidi šta ćeš. Želim da ti kažem da sam u frci, a ti se snađi kako ćeš me iščupati iz ovih problema.
Valjalo bi spomenuti i slijedeći primjer: Jedan čovjek je, za života Muhammeda, s.a.v.s., pio i nakon što je stigla definitivna zabrana konzumacije alkohola. I kad je taj čovjek ušao u džamiju, ashabi ga napadoše: Šta ćeš ti ovdje?! Ti koji se nisi okanio!? A znaš li šta je onda Poslanik, s.a.v.s., rekao? Rekao je: Stop! Ne pomažite šejtanu protiv svoga brata! I šta je još obećao Muhammed, s.a.v.s.? Obećao je šefaat (zauzimanje na Sudnjem danu) za velike grješnike ummeta. Znači, on ne predaje šejtanu ni najveće grješnike. A zašto nije rekao da će se zauzeti za one koji su manje griješili? Pa zato što je Allah, dž.š., milostiv. On će oprostiti male grijehe. A Resulullah, s.a.v.s., će moliti za velike grješnike. E, mi moramo slijediti njegov primjer. Naš narod ima jednu ružnu osobinu: kad neko posrne, ljudi ga zgaze da još brže padne i potone. Nemoj ga gaziti i osuđivati! Pruži mu ruku da se izvuče, pa će i nas Allah izvući! Jer ko je od nas bez grijeha?

Ne možemo mi znati zašto je Allah, dž.š., nekome dao stanje u kojem se nalazi. Baš zato o tome ne smijemo suditi, nego moramo zauzeti pravilan stav. Ipak, ovdje ću podsjetiti: Gospodar, zbog kojeg napuštamo nevaljalstvo uz ramazan, On je isti i nakon ramazana.

Koji je to pravilan stav?
– Ja često pitam ljude: Ima li išta lijepo i slatko, a da je Allah, dž.š., to zabranio? Nema! Sve što je zabranjeno, to je loše za čovjeka. Allah, dž.š., zabranjuje svaku vrstu štete čovjeku. Ljude koji griješe ja razumijevam kao malo prehlađene. Njima samo treba mali antibiotik, pa da dođu sebi, da ozdrave, da shvate da to smeta prvo njima, a potom i porodici i okolini. Evo, velike su kampanje zabrane pušenja na Zapadu. Svakodnevno nam podastiru dokaze koliko je pušenje štetno. Nastoje ostvariti kontrolu nad prodajom i konzumacijom alkohola. A kad je u islamu rečeno – oslobodite se toga. Ja imam običaj kazati da je danas došlo vrijeme da se ljudi naučno vraćaju islamu.

Druženje s Vama rezultiralo je da se nemali broj narkomana okani tog poroka. Kako Vam to uspijeva?
– E, to mi je bolna tačka. Stalno mi naumpadaju muke s kojima se ta mladost nosi da bi se vratila pravom putu. Ja droge nikad nisam koristio, pa ne mogu tačno znati kako im je. Međutim, pokušavam se, kroz kontakte i razgovore, maksimalno s njima identificirati. Mislim da je to trenutno najveći, zaista najveći problem u društvu, o kojem svi zajedno najmanje vodimo računa. Šta će nam projekti kad ih još malo neće imati ko ponijeti? Šta će nam radna mjesta kad za koju godinu neće imati ko raditi? Šta će nam stanogradnje kad više neće biti zdravih porodica koje će tu stanovati? Droga sve to uništava. Razara želje, razvaljuju porodice, ambicije, živote, roditelji se stide proći ulicom zbog djece narkomana. To sam svojim očima gledao. Stoga sam imao udjela u ustanovljavanju Centra za odvikavanje od ovisnosti od droga. Kažem imao udjela, jer su najveći dio posla oko tog centra ponijeli momci, moji prijatelji, koji su se ranije drogirali. Oni će najbolje razumjeti one koji u tom centru traže pomoć, jer su bili u istoj situaciji. Ja ih ne mogu potpuno razumjeti jer nisam probao drogu i ne znam kakve su njihove muke. Nasrudin-hodža, kad je pao s kruške, tražio je da ga liječi neko ko je već padao s kruške, jer će on najbolje znati kako je to kad se padne s kruške. E, to ti je isti princip. Hamza Ražnjatović jedan je od glavnih aktivsta u Centru, gdje danas borave oni koji su do jučer, zbog sto maraka, htjeli ubiti roditelje, brata, komšiju… Ja sam koordinator Centra ispred Rijaseta IZ i presretan sam zbog toga.

Kakav je Vaš pristup tim ljudima?
– Oni su bolesnici duše. A vjera je jedini lijek. Vjera i ništa drugo. Prilazim im s vjerom, sa saosjećanjem, sa ljubavlju, sa snažnom namjerom da ih izvadim, ukazavši im na drugi, Pravi put. Tu sam našao sebe i to mi je najmilije od svega što radim. Jer ne treba pomoć vjernicima, oni su već na Pravom putu, nego grješnicima, bolesnicima, zalutalima, dezorijentiranima…

Muslimanima u BiH nude se brojni putevi. S obzirom na njihovu specifičnu situaciju, kojim bi trebalo krenuti?
– Naš je put srednji put, o kojem Muhammed, s.a.v.s.. govori. To je put razumijevanja. Naš put je put spajanja dvije krajnosti. Pametan čovjek je onaj koji razmišlja i koji održava vezu s Gospodarom. E, Zapad se previše dao u racio, razmišljanje, razvoj tehnologija, učenje itd. Mi muslimani smo to zapostavili i okrenuli se samo ovoj duhovnoj strani, spominjemo Allaha, dž.š, a nećemo da razmišljamo i unapređujemo se. Ni jedno, ni drugo nije dobro. Spojiti te dvije krajnosti bio bi naš idealni put. Onaj koji razmišlja, ako nema vezu s Gospodarem – ode u kvazifilozofe, pa niko od njega neće vidjeti hajra. A onaj ko samo spominje Allaha, dž.š., a neće da razmišlja, taj je neupotrebljiva osoba. On je parazit, nema od njega ništa. Šta vrijedi ako on samo spominje Allaha, dž.š., a nije na usluzi ljudima.
Gospodar zabranjuje svaku vrstu pretjerivanja, pa i pretjerivanje u vjeri. Onaj ko naglo prihvati vjeru, vjera će ga rastrgnuti, otići će u krajnost.

Spomenut ću ajet koji kaže: Zaista, Allah naređuje da budete pravedni i dobročinitelj svakom. Prema svakom, ne samo prema muslimanima, nego prema svakom. Resulullah, s.a.v.s., ovako definira vjernika: Vjernik je onaj od čijeg je zla svako rahat. Dakle, ne samo brat musliman, nego, ponavljam, svako.

Posvetili ste se misiji pozivanja u vjeru. Pozivate i nemuslimane i muslimane koji su to samo po imenu. Poznato je da na tom planu imate velikog uspjeha.
– Mene su ovi ajeti posebno oborili s nogu: – Allah vam je već poslao slavu – Poslanika koji će im učiti ajete da bi izveo one koji vjeruju i dobra djela čine iz tmina na svjetlo (Talak, 10-11). Dakle i oni koji vjeruju i dobra djela čine imaju tmine. Kod vjernika postoji 365 tmina kojih se čovjek treba osloboditi. Hej, 365 tmina! Kur’an također govori o različitim stepenima vjernika: O, vjernici, brinite se o sebi. Dakle, bavite se sobom, diplomirajte na sebi. Onda sam se ja upitao: Dobro, Sulejmane, da vidimo gdje si ti i u kojoj si kategoriji? Ima li te gdje? Jesi li musliman ili si mu’min, što je već viša kategorija od muslimana? Ili si muhsin, dobročinitelj, tj. treća kategorija? Četvrta kategorija,mutekija, onaj koji je stalno svjestan, ili peta kategorija, šakir, onaj koji je zahvalan na svakom stanju? Ili nisi ništa?

Onaj ko je samo musliman, njemu se može desiti i da ukrade, i da slaže, i da uznemiri, i da pretjeruje, i da napadne itd. Takvi stvaraju lošu sliku o islamu. To nije islam, ja to na svakom koraku govorim. I vjerniku se, kako rekoh, može desiti da ima 365 tmina: samodopadanje, oholost, škrtost, dominacija među ljudima, kićenje i druge bolesti koje treba otkloniti. A nećeš ih otkloniti dok bratu ne budeš želio bolje nego sebi. Znam, sad će mnogi reći da pretjerujem i da je to teško. Ali, vjerujte, otkako sam ja počeo željeti bolje bližnjem nego sebi, započelo je moje oslobađanje. Tada je iz mene eksplodiralo ono što nosim u duši, a ljudi su to osjetili. I tako je krenulo. Mnogi se nisu oslobodili te kore, nisu shvatili da je zajednički interes iznad pojedinačnog. Kad to shvate, i oni će eksplodirati i uspješno pozivati u vjeru.

Koji je put kojim čovjek može doći do tih nivoa duše?
– Muhammed, s.a.v.s., rekao je: Ući će u dženet svako, izuzev onog ko neće. Kad su ga ashabi preneraženo upitali zar će biti neko ko to neće htjeti, on im je odgorio da će to biti oni koji neće voljeti Allaha, dž.š., i njegovog Poslanika. Prevedeno na moderni jezik, to bi izgledalo ovako: Upišu se studenti na fakultet jer hoće da postanu, recimo, doktori. I dođe im dekan prvi dan i kaže: Diplomirat će svako, osim onog ko to neće. Šta to znači? To znači da će morati noću i danju učiti, zanemariti izlaske, da će proći dosta teškoća, ali da će, na kraju, diplomirati i postati ugledni članovi društva. E, isto ti je u vjeri – susrest ćeš se sa nebrojeno puno iskušenja-ispita. Od toga hoćeš li se potruditi i položiti te ispite, ovisi hoćeš li i kojom ocjenom diplomirati kod Allaha, dž.š.

Nedavno ste satima zadržali pažnju više od dvije stotine studenata u studentskim domovima Nedžarići. Kako Vam to polazi za rukom?
– Ja im prilazim na način da otkrijem šta je to što njih najviše zanima. Ako su to, naprimjer, bijesna auta, konforni stanovi i sl., ja samo pričam o bijesnim autima, konfornim stanovima itd. Tako uviđam gdje griješe. Onda im nudim alternative, kako bi te svoje ljubavi prešaltali na Vječnu ljubav. Polahko i oprezno nabrajam jednu po jednu alternativu i kad on kaže: Ja to hoću! – gotovo je. Sam se javi. Dakle, moraš mu ponuditi onu hranu koju voli. Ako mu ponudiš hranu koju ne voli, on će nazor kusnuti koji put, otići će i nikad više neće doći.

Kod Vas je mnogo nemuslimana prešlo na islam, među njima i mnoga zvučna imena sporta, muzike, umjetnosti, novinarstva… Koja su to pitanja koja Vam najčešće postavljaju?
– To su neka pitanja razuma i sudbine. Svačiji put u islam je drukčiji. Neko ulazi razumom, neko zato što mu je neki san na to ukazao, neko zbog bolesti itd. Čim čovjek pokaže želju za saznavanjem, Bog šalje dokaze.

Kako im odgovorite na pitanje o sudbini, tj. ako je sve unaprijed određeno, čemu onda ljudski izbor?
– Odgovorim primjerom. Evo, zamisli da voziš superbrzi voz na liniji Sarajevo-Hamburg. Tebi je, dakle, naređeno da odvezeš voz za Hamburg. I ti kreneš tamo. Ali kod sebe imaš i druge komande, naprimjer one koje će voz odvesti u Ulm ili Frankfurt. Ako ih pritisneš, odvezeš voz u Ulm ili Frankfurt. Ali, koja je posljedica? Otpustit će te direktor željeznica ili će protiv tebe biti pokrenute disciplinske mjere. Bit ćeš, dakle, kažnjen.
Niko neće ući u Džennet, a da mu Allah, dž.š., ne pokaže vrata na koja je mogao u ući Džehennem i obratno, niko neće u ući Džehennem, a da mu se ne pokažu vrata na koja je mogao uću u Džennet, da je htio.

Islam promovira obrazovanje iznad svega. Uprkos tome, nivo obrazovanja žena (ali i muškaraca) u islamskom svijetu je poražavajući. Neobrazovane žene odgajaju neobrazovanu djecu. Došlo se do toga da se u cijelom islamskom svijetu nije mogao naći dovoljno stručan arhitekt koji će projektirati Poslanikovu, s.a.v.s., džamiju u Medini, pa je taj posao povjeren jednom Nijemcu. Kako komentirate takav status žene i obrazovanja u islamskom društvu, po kojem su danas žene muslimanke daleko od uzora koje su imale u hazreti Hatidži, hazreti Fatimi, hazreti Aiši itd?
– Da, islam promovira obrazovanje više nego ijedna druga religija. A situacija kakvu spominjete rezultat je površnog i nepravilnog razumijevanja Kur’ana. U vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., žena se uključivala u sve sfere. Uključivala se čak i u borbu. Zamislite – u borbu. Bintu Šati, žena iz Kaira, napisala je Tefsir, komentar Kur’ana. Ali to je, kako ste rekli, rijedak slučaj. Ti koji uskraćuju ženi obrazovanje i aktivan angažman nepravilno se pozivaju na neke opće propise. S druge strane, činjenica je da je emancipacija žene na Zapadu donijela više zla nego dobra. Zato danas imamo proteste žena u Londonu, koje više ne mogu izdržati tempo za koji su se same izborile, one ništa više ne mogu stići, porodica se raspada, djeca više vole dadilje nego majke itd. To nam definitivno nije cilj. Cilj je da naše žene budu obrazovane i aktivne, ali da ih znanje ne odvede u zabludu ili ih učini umišljenima, tj. da ekonomska neovisnost ne bude razlogom da se lahko odluče na razvod i rasturanje porodice, nego da ostanu prave muslimanke. Međutim, ima mnogo žena čiji je vlastiti izbor da ostanu u kući. Ja sam veliki zagovornik obrazovanja. Kažem svojim džematlijama, prijateljima i poznanicima da čitaju u svakoj prilici. Čitaj kad sjediš besposlen, ne bleji bezveze po tramvaju. Uči! – to je prvi imperativ u islamu. Osim toga, statistika pokazuje da obrazovani ljudi na Zapadu čine većinu onih koji se vraćaju islamu.

Koja je Vaša ramazanska poruka čitaocima?
– Najvažnije je da čovjek spozna koja je njegova uloga na ovom svijetu. A to je da bude istinski rob Gospodaru i da se stavi na raspolaganje ljudima u ime Gospodara. Svi vjerski propisi podstrekavaju čovjeka da to spozna. Onaj svijet sigurno postoji, to se danas i naučno može utvrditi, a svi mali predznaci Kijameta su se ispunili. Neka se ljudi vrate na Pravi put – srednji put nepretjerivanja- Poslanikov, s.a.v.s., put. Bit će kasno kad sunce izađe na zapadu.

Vaša zbirka hudbi Vratimo se Gospodaru, u izdanju Connectuma, doživjela je peto izdanje. To je svojevrstan fenomen, s obzirom na to da su knjige u BiH roba koja najslabije ide?
– Presretan sam zbog toga. Ne treba promovirati sebe, nego vjeru u Allaha, dž.š. Ja sam to radio, ljudi su prepoznali i rezultat je peto izdanje moje knjige. Osim toga, meleci imaju svoj marketing. A on je jači od ovog našeg marketinga.

O pokrivanju lica žene?
– Većina uleme slaže se da je dovoljno da ženi bude pokriveno sve osim lica, ruku i stopala. To je i moj stav.

O aktuelnoj ženskoj modi, gdje je cilj više otkriti nego pokriti?
– Na te žene gledam kao na moje potencijalne sestre u vjeri. Nije to njihov odabir, nego rezultat pritiska okoline. Neka se oblače moderno, ali neka im ne bude cilj izazivanje.

O promociji homoseksualnog način života?
– Ja na svadbama volim reći da mi je drago što su ti mladi ljudi ostali u pravom trendu, što su, dakle, među onima koje još uvijek privlači suprotan spol.

O poligamiji?
– Muhammed, s.a.v.s., nijednom se nije oženio iz strasti, nego da zaštiti i zbrine te žene. Od svih njegovih žena jedino je hazreti Aiša bila djevojka. Zbog toga, ako neko kaže da želi više žena zbog toga što je i Poslanik, s.a.v.s., tako radio, neka onda oženi ženu šehida s troje djece i tako pomogne i njoj i djeci. To je bila praksa Poslanika, s.a.v.s. Da vidim koliko će ih se javiti?

O muzici?
– Zabranjeno je sve što odvraća od Gospodara, a da li muzika odvaća od Gospodara, neka svako procijeni za sebe.

O tzv. vehabijama?
– To su braća koja su iskreni u osnovi, ali im nedostaje objektivnosti u pristupu rješavanja zajedničkih problema.

O turističkim putovanjima?
– Treba putovati. Putujte po svijetu i uzmite pouku.

O Davidu Copperfieldu?
/ Na njegovom plakatu lijepo piše: Velika iluzija! Ko voli iluzije neka ide, ko voli stvarnost neka ne ide.

Razgovarala: Alisa Lekić-Mehičević, Univerzitetski forum, 7. oktobar 2005. godine

Copyright 2007-2019 I Oficijelna web stranica Sulejmana Bugarija