Ljiljan / Mi smo sezonski vjernici

Hafiz Sulejman ef. Bugari uliva povjerenje i plijeni svojom smirenošu i onim šta govori i kako govori. Ostavlja dojam da je u sebi pomirio mnogo toga ovozemaljskog i dokučio mjeru vrednovanja. Što se rekne, uzdigao se iznad situacije. Uporedo, čvrsto stoji na nogama, i u mihrabu i na vratničkom sokaku iznad Sarajeva. On to svoje naziva «drugim poluvremenom u životu» i kaže da je ono počelo susretom s jednim občnim čovjekom, u čijim riječima je raspoznavao ajete. Nakon tog iskustva, popio je kahvu sa sobom. Kaže da treba sjesti i popiti kahvu sam sa sobom, pa se okrenuti Bogu.

Razgovarao: Isnam Taljić

Najopjevanija džamija

Džamija u kojoj je imam hafiz Sulejman ef. Bugari naziva se Bijelom džamijom. Jest, ona iz pjesama; najopjevanija džamija u Bosni i Hercegovini. Vrijeme i nemar su učinili da postane gotovo ruševina. S hafizovim postavljenjem za imama našli su se i donatori, pa se džamija dovodi u red. Hafiz, naime, kaže da će joj biti vraćen i starinski, niski krov, čiji je izgled sačuvan na nekoj maketi.

– Ova džamija je vršnjakinja Begove džamije. Uporedo je gradio Gazi Husrev-begov sekretar, Divan Hajdar Katib, i umnogome odražava njezine karakteristike – kaže hafiz Bugari.

Uglavnom, Bijela džamija je već unekoliko upristojena i potpuno je u funkciji. Hajde što je puna uz teravije. Rijetko da koja džamija u Bosni i Hercegovini (osim, sada, onih obnovljenih u južnoj Hercegovini i RS-u) ikad uz teravije nije bila puna. Ali, vele da u ovoj treba tražiti mjesto i na sabahskom namazu. I ne dolaze samo s Vratnika, već i iz udaljenih krajeva Sarajeva. Kažu da je tako otkako je tu, iz Baščaršijske džamije, došao hafiz Bugari.

Za imama je važno da ne besposličari

Hafiz Bugari je rođen 1966. godine u Orahovcu kraj Prizrena.
– Mome babi je prioritet bio da učim o vjeri. Ne da ne bih radio, već sam iz njive morao ići u džamiju da bih se vratio na njivu. Nije bilo dileme da će u medresu. Allah me počastio da dođem u Sarajevo. Ljepota! I ne samo ovdje, nego svuda gdje ima mihrab i mimber. To je važno imamu. I da ne besposličari. Iz Sarajeva je otišao sa treće godine Fakulteta islamskih nauka i u Medini studirao ispočetka. Dvije godine je učio arapski jezik, i završio hifz, što je i uvjet za upis na Fakultet Kur’ana, koji je završio 1998. Ipak, tih šest godina u Medini pripadaju onome «prvom poluvremenu». Bio sam u Medini, a znale su proći i po 2–3 hefte da ne odem na namaz u Poslanikovu džamiju. U Bašćaršijskoj džamiji se zaposlio 1999. i tu radio četiri godine. Ima četvero djece: Ensara (12 godina), Zakiru (11), Esmu (9) i Hafsu (3,5).

Od drugih uči o sebi

Tako nije samo s Bijelom džamijom. Svugdje po Bosni, gdje hafiz Bugari gostuje na tribinama, džamije i najveće gradske sale budu pune. Vole ga čuti. Ima harizmu. Mnogi u njega imaju povjerenje. Veoma je omiljen. Jednostavno, osvaja srca ljudi. Kako?

– Veoma malo smo s Kur’anom i mislimo da možemo na druge načine naći rješenje problema. U svakom džuzu u Kur’anu je opisano i kako treba s ljudima. Ja unaprijed, dušom, želim shvatiti druge, pa onda sebe. I ja se uz njih učim, upoznajem sebe i učvršćujem se. Nastojim da mi brat musliman bude preći od mene. Time ću pomoći I sebi, jer mi je on ogledalo, a previše etiketa lijepimo po ogledalu. Ma, daj da se volimo između sebe u ime Allaha. Zato nam je potreban razgovor. Ne razgovaramo, ne sijelimo. Bez toga ne možemo pobuditi iman, ne možemo probuditi ljubav. Ne želim reklamirati sebe. Ja ljudima govorim o Allahovoj milosti. Treba izbaciti iz glava lošu predstavu o islamu. Musliman je onaj koji je potpuno predan vjeri, a onda je islam da radiš ono što voliš i ne uznemiravaš nijednu drugu osobu, tako ni one druge vjere. Sve je u tome kolika je naša veza sa Bogom, koliko Ga spominjemo. Koliko nam je važna ta ljubav, toliko se doga|a to ujedinjavanje srcâ.

Kur’an je objavljen za sva vremena, samjerljiv je sa svakim vremenom; ne treba li osavremeniti njegovu interpretaciju?

– Naravno. Plaho smo nazadni. Muslimani trebaju popitu kahvu sa sobom. Oni su srž svega. Riješimo to sa sobom. Vratimo se sebi. Da ne govorimo jedno, a drugo radimo. Priznajmo sebi kakvi smo. Da smo, recimo, dvolični u onome u čemu jesmo i da se ne stidimo priznanja. Onda se Kur’an otvara sam od sebe i ukazuje na najnovije metode kako osvojiti srca ljudi i kako što prije doći do cilja. Živimo u vremenu u kome se sve brzo odvija, i nagrađuje, a i kažnjava. Ako mi budemo kako treba, ako budemo vjerovali, ako istinski želimo promijeniti svoje slabosti, onda će sve biti uredu.

Jedva čeka da se vidi sa Hamzom Ražnatovićem, Damirom Mirkovićem…

Poznato je da su se mnogi koji su se bili udaljili od vjere vratili islamu uz hafiza Bugarija. Mnogi su uz njega primili islam. Među njima su i ličnosti sa javne scene. Jesu li to i pjevač Hamza Ražnatović i košarkaš Damir Mirković?

– Mi smo samo zajedno ojačali u islamu i sada se osjećamo kao da smo jedno. Jedva čekamo da se vidimo. To je uživanje.

Koliko je ljudi uz njegovu pomoć prešlo na islam?

– Uz Allahovu pomoć, ima ih dosta. Čini mi se da ih ima već trideset. Među njima je i dosta stranaca: Nijemaca, Talijana, Slovenaca, Srbijanaca… Svaki čovjek ima pravo na Istinu.

Svaki dan griješimo

Prolazi još jedan ramazan, Bajram će. Kakva je poruka hafiza Bugarija?

– Oprost grijeha je jedan od razloga našega radovanja Bajramu. Mi smo sezonski vjernici. Ne trebamo se radovati samo Bajramu, trebamo svakome danu ili da nam Bajram bude dvaput u hefti. Poruka ramazana i
Bajrama je da postimo i mimo ramazana. Da postimo od priče protiv drugih. Svaki dan griješimo i zato nemamo napretka. Tako govori Sulejman Bugari, Božiji čovjek. Ima nešto u njemu što narod raspoznaje i voli. Jednostavan i blizak svakome, a ne samo muslimanu. Svi smo mi Božiji ljudi.

Copyright 2007-2019 I Oficijelna web stranica Sulejmana Bugarija