Islamische Zeitung / Doprinos bh. muslimana Evropskim zajednicama

U augustovskom broju najvećih islamskih novina u Njemačkoj “Islamische Zeitung”, koje izlaze na njemačkom jeziku, objavljen je i intervju sa hafizom Sulejmanom Bugarijem. U intervjuu hafiz Bugari, između ostalog, govori o stanju muslimana u Bosni i Hercegovini, izazovima sa kojima se susreću, doprinosu koji mogu ponuditi na polju popravka stanja u Bosni i Hercegovini, a i šire i sl.

Intervju u cijelosti prenosimo na bosanskom jeziku.

Islamische Zeitung: Cijenjeni Sulejmane Bugari, Vi radite kao imam u jednoj džamiji u Sarajevu. Kako trenutno izgleda vjerski život muslimana u Bosni i Hercegovini?

Sulejman Bugari: U odnosu na period prije rata, stanje je kvalitativno bolje u smislu slobode vjerovanja, pristupa informacijama i mogućnosti da sami sebe predstavimo. Ovo važi i za pripadnike drugih vjera u Bosni i Hercegovini. Bivši sistem je progonio vjernike, stavljao ih je na razne kušnje i probleme. Počev od čuvenog Procesa 1983. godine, pa do činjenice da vjernik nije mogao napredovati u slubži.

Dakle, nije se ljudima davala mogućnost da budu to što žele biti te da oni i njihova uvjerenja budu prezentirani na način kako bi to htjeli.

Sada je ta prilika otvorena – i muslimanima, i katolicima, i pravoslavcima, i jevrejima i svima drugima. Sloboda vjeroispovjesti, što i propagiraju svjetske konvencije.

Rat je donio strahote genocida, agresije i o tim strahotama trebamo govoriti i sjećati se, kako čovjek neznanjem ne bi izašao iz svoje prirode.

Međutim, svaki problem sa sobom nosi i neku skrivenu pozitivnu stranu, jer Gospodar kuša i sa dobrim i sa lošim, da bi postali bolji, originalniji. Nakon tih kušnji, ukazana je nova prilika da se svako predstavi svojim ponašanjem.

Danas imamo kvalitetniji pristup razumijevanju vjere. U Bosni i Hercegovini su otvorene mogućnosti za djelovanje, tako da svako ima mogućnost da definira, govori i prezentira svoje uvjerenje. To je pravo svakog čovjeka i s te strane smatram da je stanje mnogo bolje.

Islamische Zeitung: Koji su najveći izazovi sa kojim se bosanski muslimani sada susreću?

Sulejman Bugari: Kada govorimo o izazovima sa kojima se susreću bosanski muslimani, to možemo staviti u globalni kontekst izazova sa kojima se susreću danas svi muslimani i, u konačnici, izazova sa kojima se susreću sve vjere i svi vjernici općenito.

Jedan od izazova je globalizacija, gdje je čitav svijet postao jedno selo, u kojem se susreću različite kulture iz čitavog svijeta. Čovjek musliman, gdje god da se nađe, ima zadatak da prezentira ko je, šta je, u šta vjeruje, da otklanja nejasnoće i zauzima stav i da se upoznaje sa svima, jer Gospodar podsjeća svakog riječima: – O, ljudi, mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da bi ste se prepoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj ko Ga bude najsvjesniji. Allah uistinu sve zna i nije mu skriveno ništa. (Hudžurat, 13)

Ko bježi od dijaloga, bježi od sebe, a ko ne zna sebe, kako će znati i razumijevati drugog. Ko bježi od susreta, bježi od dokaza, od istine.

Ovaj izazov je interesantan i primamljiv zato što islam zagovara otvorenost, komunikaciju i dijalog, razmjenu ideja koje će pobljšati stanje među različitim pogledima na svijet i na život.

To je, po mom mišljenju, i zadatak globalizacije – da ponudi rješenja za sve probleme među ljudima, a ne da postane dio problema i da potpaljuje mržnju, nasilje i sl.

Među izazovima koji su se pojavili svima, pogotovo omladini, dakle, ne samo muslimanima nego općenito, jeste droga i razne psihoaktivne substance, koje narušavaju čovjekovu psihu i karakter.

Ta pošast masovno se pojavila nakon rata. Omladina je gurnuta ustranu, dok pojedine strukture manipiliraju ljudskom čašću u nastojanju da materijaliziraju sve. U tom krugu omladina se stavlja pred ogroman izazov gdje može izgubiti smisao života i sve ono što ih čini ljudima.

Ne prihavatam kad ljudi kažu: – Sam je kriv, što je posegnuo sa drogom! Ne, svi smo odgovorni – i porodica, i škola, i vjerski službenici, i komšiluk, i mediji, i političari…

Za sve postoji lijek. Mi se moramo ozbiljnije pozabaviti sobom, s ciljem da čovjek dobije svoje mjesto u zajednici, da se čuva njegova čast, njegov imetak, njegovo biće, da se ne skrnavi išta ljudsko – to je ono što zagovara svaki musliman, pogotovo musliman u Bosni i Hercegovini.

Naravno, izazov je i virtualni svijet koji, jednim klikom, a bez ikakve ozbiljne kontrole, omogućava pristup sadržajima koji uništavaju ljudsku bit, pogotovo kod omladine. Svjedoci smo svakodnevno kako virtualni svijet zna biti poguban i šta se sve tu plasira. I na tom polju imamo izazov da se borimo za zaštitu svakog vjernika i svakog čovjeka općenito.

Islamische Zeitung: Zadnjih godina govori se o ekstremnom utjecaju Bliskog Istoka u BiH. Je li to istina i, ako jeste, kakve mogu biti posljedice?

Sulejman Bugari: Kada su u pitanju principi islama, moramo biti svjesni da je izvor islama Kur’an i praksa Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji je, svojim ponašanjem i postupcima, prezentirao islam kakav on doista jeste. To je uzor za sva vremena od kojeg i danas dobijamo smjernice ponašanja, vjerovanja i življenja.

S obzirom da imaju različiti pristupi Božijem tekstu, historijski je potvrđeno da su mnogi sistemi zloupotrebljavali Božiji tekst. I o tome Gospodar govori u Kur’anu – da je bilo onih koji su zloupotrebljavali Božiji tekst radi materijalnih dobara i mijenjali ga svojom rukom, samo da bi dobli poziciju, položaj.

Moramo razumjeti da postoji pogrešan, površan i polovičan pristup, pa i u islamu, pogotovo pristup koji se dobija nasljedno, miješajući narodne običaje i rituale, kojima se daje isti ili čak veći značaj nego Božijem tekstu.

Oni koji prihvate svejtonazor islama nasljedno (nasilno) ne razmišljajući i bez ljubavi, od njih se svakako očekuje da će imati čudan pristup vjeri, da se osjećaju da su Bogom dani da upravljaju i da imaju osjećaj ekskluziviteta kad je u pitanju vjera. Takvo ponašanje nije paradigma islamskog vjerovanja. Zato treba razlikovati kulturno naslijeđe islama i muslimana. U kulturnom naslijeđu islama nema uporište da se bilo kome učini nasilje na bilo koji način, niti nametanja svjetonazora.
Utjecaj ekstremnog pristupa ne možemo osporavati, on sigurno postoji, ali moramo znati da je korijen toga neznanje i mi se zajedno moramo boriti protiv neznanja, a ne protiv ljudi.

To naslijeđe se prenosi sa generacije na generaciju pa je jednim dijelom zahvatilo i Bosnu i Hercegovinu, pogotovo poslije rata. Većina možda i dan-danas ne znaju da postoje četiri priznata mezheba koji su definirali praktični dio obavljanja vjerskih propisa, a u biti imaju za cilj olakšati razumijevanje prakse Božijeg Poslanika, s.a.v.s. zbog različitog stanja i osjećaja u kojima je viđen da prakticira vjerske obrede. Upravo različite okolnosti, situacije i stanja pojedinca utjecale su da Poslanik daje različite odgovore na ista pitanja, koje danas mnogi ne razumiju i ne uzimaju u obzir.

Sama postepenost spuštanja Božije riječi je jasan dokaz da je duhovnom zrenju i sazrijevanju potrebno vrijeme i da je to proces koji traje.

Međutim, ima učenja koja pokušavaju negirati postojanje mezheba i tu nastaju rasprave koje prouzrokuju krajnost i isključivost, često iz dobre želje i namjere, misleći da je samo to praksa Muhammeda, s.a.v.s., ali rezultat je očit animozitet.

Ako suštinski pristupimo tom pitanju, uvidjet ćemo da su mezhebi velika milost od Gospodara, kako bi se mogla obuhvatiti cjelina prakse Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., jer su u pitanju razilaženja na perifernoj osnovi, a ne u temelju vjerovanja.

Prisutno je nametanje vjerovanja, što je inače zabranjeno u islamu i nema osnove, a što nam potvrđuje Božiji govor: – Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici. (Junus, 99)

Bitna je prezentacija dobrog i lijepog na najljepši način. Time se otvara prostor razmišljanja i razumijevanja vjere, u smislu da se na najljepši način razgovara i sa vjernicima drugih uvjerenja, što je i propis Kur’ana: – Kada raspravljate, raspravljajte na najljepši način sa sljedbenicima Knjige i dođite da se okupimo oko nama zajedničke riječi.

Također je bitno da pronađemo riječ koja okuplja i povezuje sve i da poštujemo različite poglede i pravce te da se zajedno takmičimo u dobru, kao što je rečeno u Knjizi Božijoj: – Svako se okreće prema svom pravcu, a vi se potrudite da jedni druge preteknete dobrim djelima. Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati – Allah zaista sve može. ( Bekare, 148)

Mislim da je krajnost bila faza kroz koju su ljudi naglo prihvatali vjeru, vraćali se korijenu u susretu sa drugačijim pristupima i to je bila posljedica površnog pristupa. Ali svakim danom ljudima se otvaraju polja za fleksibilnost, za bolje razumijevanje i poznavanje vjere, čak i vi ste svjedoci da je islam u vremenu u kojem živimo bio nepoznat, bio je marginaliziran. Sada je islam otvoren, kao i sva druga vjerovanja, principi, ideje itd., pa neka svako odabere šta je za njega najbolje.

Islamische Zeitung: Cijenjeni imame Sulejmane, i dvadeset godina poslije rušilačkog rata, Vašu zemlju potresaju političke i ekonomske krize. Kako muslimani i islam mogu doprinijeti poboljšanju situacije u vašoj domovini?

Sulejman Bugari: Svi dobronamjerni ljudi, muslimani i nemuslimani, mogu ponuditi mnogo za napredak zajednice. To se može vidjeti kroz različite međureligijske susrete koji odavno postoje u Bosni i Hercegovini. Iz godine u godinu ta su druženja sve bolja i kvalitetnija. Kroz dijalog mi imamo mogućnost da se javno predstavljamo, da javno zagovaramo opće dobro i da se otvaramo u svakom smislu, s ciljem da potenciramo ono što nam je svima zajedničko, ali i potpuno poštujući tuđe pravo da ostane u svom uvjerenju i zastupa ga. Niko nikoga ne smije uznemiravati – to je praksa Muhammeda, s.a.v.s.

Ako živimo i postupamo u skladu sa navedenim principima, onda Bosna i Hercegovina može biti jedna veoma bogata zemlja.

Islamische Zeitung: Kakva je saradnja sa islamskim zajednicama u regiji?

Sulejman Bugari: Prije rata bilo je šest republika i u svakoj je bio određeni broj muslimana – negdje su bili većina, a negdje manjina. Islamska zajednica tada je bila jedna sa središtem u Sarajevu. Sarajevo je bilo stjecište duhovnosti i baza gdje su se svi muslimani bivše Jugoslavije okretali. Tu je bio Fakultet islamskih nauka i medrese. Kontakt i suradnja je i danas, itekako, dobra. Naravno, ima nekih manjih spoticanja jer se ipak radi o odvojenim državama, ali, u biti, muslimani bivše Jugoslavije se i dalje vežu i naslanjaju na Bosnu i Hercegovinu, kao svoj duhovni izvor. Konkretno, jedna od mojih uloga je da, ispred Islamske zajednice u BiH, obilazim region i šire te, uspostavljajući kontakte, održavam i razvijam saradnju uz želju da se razbijaju predrasude kod svih o svakom.

Islamische Zeitung: Objavili ste više knjiga. Među njima i zbirku Vaših džumanskih hutbi, koja je prevedena i na njemački jezik. Kakva Vas je namjera vodila da izdate knjigu i kakve su reakcije čitalaca?

Sulejman Bugari: Posebno mi je drago što mi je na taj način omogućeno da se obratim svim ljudima. A da bi se čovjek mogao obratiti svim ljudima, bitno je da živi sa onim što prenosi ljudima – da ostvari spoj između onoga što priča i onoga što radi u svakodnevnom životu.

Gospodar mi je omogućio da doživim jedno vrstu promjene, jednu vrstu ozbiljnijeg pristupa sebi, da dublje sagledam zašto sam tu, da spoznam ulogu svoju, zašto se ljudi svađaju itd. Htio sam razumjeti uzroke različitog pristupa raznim svjetonazorima, suštinski shvatiti zbog čega imamo različitost vjerovanja, zbog čega je Gospodar dao da postoji toliko različitosti vjera, religija. Dobio sam, naravno, odgovor u Božijoj knjizi Kur’anu – Gospodar je dao vjeru kao kušnju. Prije sam mislio da je vjera moja, međutim, vjera nije moje privatno vlasništvo. Shvatio sam da je vjera dar, blagodat, milost ponuđena svakom čovjeku. Naravno, u svom izboru niko ne smije biti uznemiren, ničija čast ne smije biti skrnavljena. U tom smislu, pokušao sam sa drugima podijeliti lični pristup svom odnosu prema vjeri, prema drugom, pristup s kojim nisam bio zadovoljan prije, koji je bio sebičan, krut i egoističan. Cilj je bio da drugima predstavim način kako sam se povezao sa izvorom i kako živjeti u skladu s tim. Kru’an je to zalogaj za svakoga. Ali kada čovjek ozbiljno pristupi životu, kada ozbiljno postavi pitanje sebi o tome šta želi, šta hoće, zbog čega je tu, šta je meta njegovog života, preokupacija itd., onda to mora polučiti rezultat. Taj pristup prouzrokovao je u meni da se sukobim sa samim sobom, da odustanem od egoističnih želja, da odustanem od privatizacije vjere, da odustanem od predrasuda prema drugom i drugačijem, da odustanem od svega onog što može uznmiriti drugog. Tek onda sam i saznao za definiciju vjernika – vjernik je onaj od čijeg su zla zaštićeni svi ljudi, a pogotovo dirnuo me govor Božijeg Poslanika u kojem stoji da je rekao: – Nećete biti istinski vjernici sve dotle dok ne budete voljeli svim ljudima isto što sebi.

Imao sam površan pristup razumijevanju vjere, možda ga i sad imam po mnogim pitanjama, koja mi dubinski nisu poznata. Zato je bitno ostati otvoren i ne biti isključiv. Mislio sam da čovjek mora biti dobar i da ne smije pogriješiti ako je musliman. Međutim, saznao sam da se muslimanu može desiti da pogriješi, napadne, uvijedi, prevari i slaže, dok vjerniku, koji je na stepenu iznad muslimana, ne može se desiti.

Jedan ajet iz Kur’ana me ponukao za naslov knjige u kojem Gospodar kaže: – I povratite se Gospodaru svome i potpuno Mu se predajte prije nego što vam kazna dođe… (Zumer, 54)

Ovaj kur’anski imperativ je namijenjen vjernicima. Obzirom da većina muslimana dobije vjeru u nasljedstvo, kao što smo spominjali, potrebno im je ponovno buđenje i oživljavanje vjere u sebi ne bi li se povratili Gospodaru.

Čak i ako je musliman praktičar, pa ljudi misle da je dobar, on dobro zna šta je u njemu – zna kako gleda, da li zavidi, da li se oholi, želi li da dominira i šta uopće hoće sa dobrim djelima… To su stanja kroz koja prolazi svaki musliman koji je dobio vjeru rođenjem. Ima ih da znaju svoje negativnosti, ali neće da ih priznaju, neće da se bore sa svojim egom. A većina nas ne zna da nam je i vjera među većim kušnjama.

Upravo među onima koji su primili islam vidimo sjajne primjere. Oni prihvataju vjeru sa ljubavlju i razumijevanjem. Često su puno bolji praktičari, pa i komentatori Kur’ana. Sve je to nama dokaz da islam nije ničije vlasništvo.

Dakle, vratimo se Gospodaru. Ako smo primili islam jezikom, dijelovima tijela, ne znači da smo ga primili dušom i srcem. Zato Gospodar kaže „povratite se“, a povratak je iznutra, a ne izvana. Povratak je preobrazba, preobraženje bićem, dakle, da jednostavno počnemo bićem da apsorbiramo praksu Poslanika, s.a.v.s., koja osvaja svačije srce. I to me je navelo da izdam knjigu hutbi. Nezgodno je da kao autor pričam o reakcijama čitalaca, to bi trebalo pitati čitaoce.

To je Božija milost i On je daje kome On hoće. Oslobodimo se predrasuda. Živimo u vremenu otvorenosti i ono što se traži od nas jeste otvorenost, fleksibilnost, širina, dubina – time ćemo doći do razumijevanja svega onoga s čime se inače ne slažemo danas.
Islamische Zeitung: To nas vodi do zadnjeg pitanja. Mogu li muslimani sa Balkana, prvenstveno Bosne i Hercegovine, doprinijeti napretku muslimanima Evrope i svijeta?

Sulejman Bugari: Pa to je misija zajednice sa ovakvom strukturom i bogatstvom različitosti. Ljudi u Bosni i Hercegovini žive na temeljima respekta, dijaloga i poštivanja različitosti. Uvijek je bilo onih koji su željeli srušiti uništiti to bogatstvo različitosti. Međutim, Gospodar je najbolji Zaštitnik. Praksa Poslanika, s.a.v.s., je bila da poštuje drukčije vjerovanje. Uzvišeni u Kur’anu kaže: – Nemojte grditi one koji obožavaju nešto drugo mimo Allaha, jer će onda oni iz neznanja grditi Allaha.

Ovaj ajet je dokaz da musliman, vjernik, ne smije skrnaviti ničije vjerovanje i ničiju svetost. Vjernik zna da onaj koji grdi vjeru ili svetinju drugog zapravo izlazi iz svoje vjere. Muslimani u Bosni i Hercegovini, po mom mišlenju, po mom ubjeđenju bićem, su najveći potencijal u svijetu. Razne vlasti i sistemi htjeli su ih potčiniti. Međutim, oni su u svemu tome zaštitili tradiciju, sačuvali svoju vjeru i kulturu u ovakvom obliku na temelju poštivanja svakog. To je nemjerljivo bogatstvo.

Malo je sredina u svijetu gdje je dominantan ovako izbalansiran pristup vjeri i nauci. Većina ljudi, ako se okrenu nauci – zapostave vjeru.

I obratno, ako se okrenu vjeri – zapostave nauku. Istok daje prednost vjeri, a zapostavlja nauku, dok Zapad daje prednost nauci, a zapostavlja vjeru. Ne valja niti jedno, niti drugo. A Pravi put je srednji put – put izbalansiranog pristupa.

Učitelj svijeta Muhammed, s.a.v.s., je rekao: – Najbolji među vama je onaj koji ne šteti ovom svijetu na račun onog i onom na račun ovog i koji nije na teretu ljudima.

Dakle, pravi vjernik musliman je onaj koji pravi spoj između vjere i nauke i nije na teretu ljudima. Upravo u Bosni vidimo taj sretni spoj vjere i nauke. Jedino na takav način moći će ova zajednica ponuditi pravu sliku kompletnoj Evropi i čitavom svijetu – širinom i fleksibilnošću, razumijevajući razlike i pristupe.

Srednji put je put Poslanika, s.a.v.s. To je put ljubavi i dobrote prema svakom čovjeku, oslobođen bilo kakvog materijalnog interesa. Put koji ima za cilj samo jedno – da Gospodar bude zadovoljan nama i ništa nam osim toga nije potrebno.

Copyright 2007-2019 I Oficijelna web stranica Sulejmana Bugarija