Dakle, lijepa misao, lijep govor i dobro djelo je okosnica Kur'ana. Ovakvim postupkom se naručuje lijep život pojedinca i zajednice. Najzad, time se postiže i najljepše vjerovanje koje nas oslobađa ružnog, slabog, bolesnog, površnog, dvoličnog i interesnog vjerovanja.

Čovječe, tvoje lice je itekako važno, jer ono pada na sedždu, to je Allahovo djelo, a Allahovo djelo se mora poštovati. Svako lice je od Gospodara dobilo poziv za Vječnu ljepotu. O svakom licu ćemo dobro pričati, dobro misliti i dobro govoriti, a Allaha za popravak moliti. Mi smo jedni drugima slični i tu sličnost ne smijemo zaboraviti i na to nas i hadžije podsjećaju.

Hadžije imaju svoju lozinku kojom se međusobno svi prepoznaju i provjeravaju koliko u životu žive tom sažetom idejom. „Odazivam Ti se Allahu, odazivam, odazivam Ti se, Ti nemaš sudruga, odazivam Ti se. Doista, svaka hvala, blagodat, pa i vlast pripadaju samo Tebi, Ti nemaš sudruga.

Budimo na usluzi kao hadžija pri svakom liku znali ga ili ne. Kao nagradu od Allaha ćemo dobiti priliku za dobru odliku. Zbog nepostojanja prilike mi pravimo jedni drugima neprilike. U riječnicima se spominje „Da je onaj ko potencira nečije zlo izišao iz oblika“ - izobličen čovjek.

Kod većine, pa i među vjernicima, postoji strah od pomaganja i dijeljenja ljudima, jer neće oni imati ako budu dijelili. Više vjeruju onom što su zaradili i stekli nego onom što je kod Gospodara i što On daje.

„Njihovo meso i krv do Allaha ne dopiru, ali vaša svijest (takvaluk) je ta koja dopire do „Njega“. Tako vam ih potčinismo da biste Njega veličali zbog upute koju vam dade, a ti obraduj dobročinitelje.“ (Hadždž: 37)

Jedna poruka kurbanska koju vjernik treba itekako primiti je: Ispitivanje ili provjeravanje ljubavi prema Allahu.

Ibrahim, a.s., je svojom čvrstom odlukom potvrdio da mu je ljubav prema Allahu preča od svega što postoji. Od žene i stvari kada ju je ostavio samu bez ičega s djetetom u Meki, od djeteta Ismaila pri klanju. I od samoga sebe pri bacanju u vatru. Odatle svi vjerski propisi, pa i kurban, su sredstvo da se približimo toj jedinoj ljubavi koja se ne troši.

Poslanik, s.a.v.s., kaže: - Rekao je Uzvišeni Allah, dž.š.:- Ko bude radio protiv onog koga volim, nagovijestio Sam mu rat. Moj rob ničim dražim Mi se ne može približiti kao sa onim što sam mu propisao. Moj rob nastavlja približavanje Meni nafilama (dobrovoljni namazima i djelima) sve dok ga ne zavolim. A kada ga zavolim, Ja postanem sluh kojim čuje, vid kojim gleda, ruka kojom dohvaća, noga kojom kroči (hodi), pa ako Mi nešto zatraži, ja mu to sigurno dam i kada se on štiti sa Mnom, ja Ga sigurno štitim. (Buhari)

Šta to vjernicima smeta da se prepoznaju mimo hadža i da provjere gdje su i šta hoće? Hvalisanje, razmetanje, uzdizanje, egocentričnost, individualizam, pripisivanje sebi blagodati i vlasti. Ponajviše od svega ovoga je želja za hvalom i divljenje sebi. A Milostivi opet omogućava hadžom da se svi operu od te prljavštine, učeći svi zajedno tekbire, pokazivajući spremnost na žrtvovanje svega (koljući kurban) da bi postigli Allahovo zadovoljstvo.

Vraćajmo se svojoj prirodi kao halife na zemlji klanjem kurbana. Iskoristimo priliku da kurbanom odstranimo svaku vrstu izobličenosti među ljudima.