“Oni (poslanici) su vama divan uzor – onima koji žele Allaha i Onaj svijet. A onaj koji leđa okrene – pa, Allah, zaista, nije ni o kom ovisan i On je jedini hvale dostojan!” (Mumtehine : 6).

Mu’min poštuje svačije pravo. Čini dobro svakome, bez ozbira na njegovo vjerovanje. On nikoga neće uznemiriti.

Učeći Kur’an'i Kerim, vjernik se često začudi velikoj Allahovoj milosti koju spušta prema svim ljudima. Sunce kad grije, daje toplotu i vjerniku i nevjerniku. Štaviše, vjernicima Allah ne zabranjuje da i nevjernicima čine dobro. U suri Mumtehane, Allah, dž.š., kaže:

“Allah vam ne zabranuje da činite dobro ida budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja(stanova) vašeg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravični” (Mumtehine : 8).

Svaki vjernik će na ove Allahove riječi uzviknuti: Gospodaru, nas su jučer izgonili iz naših stanova i kuća, i borili su se protiv nas zbog vjere. I dan-danas ne daju da se svaki vjernik vrati u svoje mjesto, a oni se svaki dan vraćaju. Pa, zar ćemo ovo zaboraviti?

Allah nam na ovo odmah daje odgovor u sljedećem ajetu:

“Ali vam Allah zabranjuje da prijateljujete (i budete u savezu) sa onima koji se protiv vas bore zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu” (Mumtehine : 9).

U istoj suri, u 6. ajetu, Allah podsjeća vjernike riječima:

“Vi u poslanicima imate lijep primjer za one koji se nadaju Allahu i onome svijetu a ko se okrene, pa Allah je zbilja neovisan i hvaljen”.

Poslanici neće biti primjer onima koji se nadaju boljem životu bez vjere, niti onima koji se ne nadaju onom svijetu a okovani su u svijetu materijalizma. Nadati se u život bez vjere, znači vratiti se u život pagana, droge, kocke, alkohola, ubistava i homoseksualizma.

Oni koji se nadaju Allahu i Onom svijetu, uvijek imaju izlaz iz svake situacije, jer su njima poslanici primjer i uzor, a nema teške situacije koja će se dogoditi a da je neki od poslanika nije doživio.

Primjer Nuha, a.s., detaljno nam govori o tome šta vjernici trebaju uraditi.

Kad je Allah naredio Nuhu, a.s., da pravi lađu, glavešine iz njegovog naroda bi mu se, kad bi god pokraj njega prolazili, podsmjehivali, potcjenjivali ga i smatrali ga ludim, a Nuh bi im govorio:

“... 'Ako se vi rugate nama' – govorio je on, - rugaćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i saznaćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti” (Hud : 38-39).

“I reče Nuh,: 'U lađu se vi ukrcajte i neka ona u ime Allaha plovi i pristane” (Hud : 41).

“O, sinko moj, ukrcaj se i ti s nama i nipošto ne budi s nevjernicima” (Hud : 42).

“Ja ću se sklonuti na kakvo brdo. Ono će mene od vode zaštititi.

A Nuh reče: 'Nema toga ko će se danas od odredbe Allahove odbraniti, osim onih kojima se Allah htjedne smilovati'.

“A potom val njih rastavi i sin od potopljenih bi” (Hud : 43).

Braćo mu’mini, usljed postojanja tihih vidljivih valova, slatkorječivih obećanja i usljed burnih skrivenih valova zlobe, neprijateljskih laži, mržnje prema islamu i islamskoj tradiciji, moramo se ukrcati na lađu sigurnosti, lađu imana koja plovi s Allahovim imenom, koja će Allahovom snagom sigurno prispjeti do ostrva spasa, dok će potonuti sve druge lađe koje se prave i plove bez Allahovog imena.

Pozovimo naše sinove, jer među njima, nažalost, ima i onih koji smatraju da je zaštita i zaklon iza brda gdje leži maskirani neprijatelj. I preporučimo im da budu samo uz vjernike, a nikad s nevjernicima. Jedino tako ćemo biti spašeni od valova bezboštva.

Molim Allaha, dž.š., da nas učvrsti na Njegovom putu tako da nas ništa ne može pokolebati. Amin!

Alipašina džamija, 11. 11. 2000.