Hafiz Bugari u džamiji “Selmiji” u Baru održao hutbu

Danas je u džamiji “Selimija” u Baru hafiz Bugari održao hutbu i predvodio džumu namaz. Hafiz Bugari je tom prilikom govorio na temu “Kome je Poslanik Muhammed, s.a.v.s., uzor?”, a hutbu prenosimo u cijelosti:

Draga i poštovana braćo i sestre, plemenite duše,
Sva hvala, zahvala i moć pripadaju samo Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su Allahovi blagoslovi, selami na Učitelja svijeta Muhammmeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, plamenite ashabe i na sve one kojima je Muhammed, s.a.v.s., uzor.

Evo, dočekali smo dan u kojem svako od nas pojedinačno ima sedmičnu priliku da provjeri svoj odnos, svoj stav, svoj pogled i svoju želju. To je jedan od razloga zašto je džuma propisana – da provjerimo naše relacije, naše bratske odnose, da provjerimo jednostavno gdje smo, šta smo i šta želimo.

Nalazimo se u rebiu-l-evvelu, mubarek mjesecu, mjesecu u kojem je rođen Muhammmed, s.a.v.s. Mjesec ljepote, mjesec u kojem je Allah, dž.š., poslao najdražeg poslanika, pečata Poslanika, koji je došao kao pečat svim objavama prije njega i kao uzor, kakav bi trebao biti rob Božiji.

Njegovom dolasku obradovala su se sva stvorenja. Njegovom pojavom spušten je Nur Božiji. Njegovom pojavom pojavili su se ravnopravnost, pravda, pravičnost, lahkoća, zaštita svačijeg prava, jednostavnost i ljubav prema svakom biću, a mržnja prema svemu negativnom, prema svemu što je Gospodar zabranio. Njegovoj pojavi obradovale su se i životinje, biljke i sve živo.

Braćo i sestre, imati takvog uzora, imati njegov govor, imati njegovu praksu, imati njegov neopisiv odnos prema svakoj duši, a to zapisano danas došlo do nas, a biti u poniženom stanju, biti u tuzi, biti u nervozi, u depresiji – to je sramota svim nama, jer on, Muhammed, s.a.v.s., naučio nas je kako izgraditi stav i prema siromaštvu i prema bogatstvu te da znamo postupati i prema jednom i prema drugom stanju. Kada nemamo izgrađen stav kako da postupamo prema jednom i drugom, onda se gubimo i bogatsvu i u siromaštvu.

I jedno i drugo je Allah dao. A zašto? Ne bi li došli sebi, ne bi li prepoznali što hoćemo?

Kaže Allah, dž.š.: “Mi ih ispitujemo, kušamo ih i sa dobrotama i sa negativnostima, ne bi li se vratili.” (El ‘Araf, 168)

A gdje da se vrate? Da se vrate sebi, svome originalu, svome stavu, svojoj ljudskosti.

Ali mi, izgleda, ne umijemo se vratiti dobrovoljno. Svjedok sam da svako od nas, nažalost, većina, dolazi tobe, dolazi u džamiju tek kada nam se nešto krupno dogodi – bolest, kušnja, preseljenje i sl. Tada se mi sjećamo Gospodara.

Zašto, brate i sestro?

Bolje je da nam što bezbolnije bude. Zar nam treba problem da bi se onda obratili Njemu?

Braćo i sestre, naše ponašanje i druženje trebaju biti takvi da, kada nas ljudi gledaju i upoznaju, da uvide da nam je uzor Muhammed, s.a.v.s. i da kažu: “Ovo je sljedbenik Muhammeda, s.a.v.s.” Kad te vidi kolega koji radi sa tobom na poslu, da kaže: “Kakvo li je ovo ponašanje? Kakav li je ovo čovjek, uvijek nasmijan, uvijek spreman da pomogne? On zatvori jedno oko na slabosti drugog, prašta, olakšava, pomaže i ne očekuje ništa.”

Vjerujte, nijedna duša ne može biti ravnodušna kada gleda takvo ponašanje.

A ne da on ima strah od tebe ili da ti imaš strah od njega, da on zazire od tebe, a ti zazireš od njega.

Vjera je lahka i vjernik je taj koji privlači sve to što je pozitivno i odiše ljepotom, lahkoćom, jednostavnošću, širinom, razumijevanjem i praštanjem.

Vjerujte, strah me bilo kada sam čuo jednog novinara Francuza koji je, kada je primao islam, rekao: “Sutra ću tužiti svakog muslimana zašto mi nije kazao ko je Muhammed, s.a.v.s. Mogao sam umrijeti, a ne saznati ko je Muhammed, s.a.v.s.”

Kako ćeš mu ti, kako ću mu ja kazati ko je Muhammed, s.a.v.s., ako ne budemo slijedili Muhammeda, s,a.v.s., ako ne budemo svakodnevno razgovarali o onome o čemu je Muhammed, s,a.v.s., razgovoarao svakodnevno sa ashabima. Nama je vjera, nažalost, postala služba. Nama je vjera, umjesto put, usput.

Ma, vjera zalazi u moj i tvoj život svakodnevno i daje rješenje unaprijed za svaki problem na koji nailazimo.

Ne može vjera biti samo džumom, samo namazom, vjera je svakodnevnost, svaka misao, svaki osjećaj, svaki pogled, svaki problem. Već je u vjeri definirano kako da postupimo, nema tu izmišljanja tople vode.

Kome je uzor Muhammed, s.a.v.s.?

Šest stvari, ako se nađu kod tebe i mene, će potvrditi da je tebi i meni uzor Muhammed, s.a.v.s. Ako ih nema, ne pitaj se što si u takvom stanju. Ne pitaj se, onda, što te izbjegava onaj ko te okružuje.

Usput ću vam kazati zašto su bile kratke hutbe u doba Muhammeda, s.a.v.s.

Zato što se Muhammed, s.a.v.s svakodnevno družio sa ashabima te onda nije bilo potrebe puno pričati na hutbama. A pošto se mi družimo samo džumom, naravno da će biti duže hutbe.
Sad ćemo nabrojati jednu po jednu stvar, samo da vidimo gdje smo, s obzirom da je ovo mjesec buđenja. Molim Allaha da nas probudi, da nam probudi ljubav, razumijevanje i brigu jednih za drugima.

Poslanik će biti najljepši uzor ovim kategorijama:

Prvi – onaj koji čezne za susretom sa Allahom

Nije, dakle, rečeno: “Ko želi susret sa Allahom.” Rečeno je: “Ko čezneza susretom sa Allahom.” Znači, nije samo da želi nego jedva čeka, priprema se za njega, analizira se, provjerava sebe i svoj odnos i, naravno, takav će jedva čekati susret sa Allahom jer čezne za susretom sa Allahom, konstantno se nada Allahovoj ljepoti, lahkoći. A to ćeš, brate i sestro, najbolje kod sebe testirati na način da u toku 24 sata analiziraš čega je najviše u tvom biću. Koja su tvoja razmišljanja, želje, brige, pažnje, ljubavi… U toku 24 sata šta najviše spominješ, to je ono za čim ti čezneš, to je tvoja ljubav, to je ono što ti želiš, to si ti. Ako nismo svakodnevno sa Sveprisutnim, onda će nas zarobljavati sveprisutno oko nas.

Drugi – onaj koji čezne za drugim svijetom

Dao nam je Allah da biramo između dva svijeta. Ili ćeš onaj, ili ćeš ovaj. Većina se deklarira samo za ovaj ili onaj. Ni jedni ni drugi ne mogu ponuditi rješenja za probleme zajednice. Prvi samo klanja, posti, ibadeti, ide na hadž, a ovamo ne podnosi se sa okruženjem, ne razvija se, ne radi, ne uči. Ne može on ponuditi rješenje ni za sebe, a kamoli za zajednicu. Drugi hoće samo ovaj svijet – ima, uspio, kupio, napravio, a nema mu hrane za dušu. Ne može ni on. Da bismo dobili i ovaj i onaj svijet, treba zavrnuti rukave, a davati prednost onome svijetu jer kaže Allah, dž.š.: “Onaj drugi svijet za vas je bolji nego ovaj prvi.” (Ed-Duha, 4)
Korisiti, brate i sestro, ovaj svijet za onaj svijet i imat ćeš ga još više ako ga tako upotrebljavaš. A ako ga upotrebljavaš za ovaj, dobit ćeš aplauz i završena priča. Dakle, da želimo drugi svijet, to je drugi uslov da možemo kazati da nam je uzor Muhammed, s.a.v.s.

Treći – onaj ko se Allaha mnogo sjeća

Već sam rekao – ono što u toku 24 sata najviše spominješ, to je tvoja ljubav. Provjeri malo, snimaj se ako hoćeš. Snimaj se skrivenim mobitelom, stavi ga u džep. Sad imaju neki uređaji, stavljaju ih oko ruke da vide kakav im je bio puls kad hodaju, koliki im je pritisak, koliko su hodali ili trčali. Pa ugradimo jedan takav nevidljivi uređaj koji će detektirati šta je to što najviše spominjemo, koja je to riječ koju jedva čekamo podijeliti na kahvi s bratom i sestrom. To je ono što ti voliš. Dakle, kaže Allah, treći uslov da vam Muhammed, s.a.v.s., bude uzor jeste da spominjete Allaha mnogo. Znate zašto? Zato što je Muhammed, s.a.v.s., najviše spominjao Allaha. Hazreti Aišu, r.a., su pitali kako je Muhamed, s.a.v.s., spominjao Allaha pa je rekla: “Spominjanjao je Allaha svakog daha, u svakom stanju i u svakom trenutku.”
I dok razgovaraš, brate dragi i sestro, o biznisu, o poslu, dok kuhaš, dok pomažeš, dok hodaš, dok voziš, u mislim ti si sa Onim koga najviše voliš i tu tvoju ljubav ti niko ne može spriječiti niti ometati.
Zato je Resulullah s.a.v.s. rekao: – Spominjanje ljudi je bolest, a spominjanje Allaha je ozdravljenje.
Možeš spominjati ljude, nema problema, ali spominji ih samo po dobru i samo o njima lijepo govri. A ako spominješ brata i sestru po lošem: – “Vidi šta je uradio… znam ga, ukrao je ovo, uradio je to…”, gotovo je – ti uživaš da tvoga i moga brata i sestru šejtan napada.

Četvrti – onaj koji se strpi

Allah opisuje stanje ashaba. Mnogima je smetalo što dolaze sa tom ljepotom, širinom, željom, blagošću, pravednošću, ravnopravnošću prema svakom jer oni vole da uživaju, a da drugi pate. A ashabi su suprotno djelovali. Nisu mogli zaspiti ako je neko gladan. Brinuli su se za muslimane i nemuslimane. Kada bi se drugi sakupili da ih napadaju, da ih vrijeđaju, da im prave klopku kakvu, govorili bi ashabi da je to ono što je njima Allah obećao, da će biti napadabi, vrijeđani. U tim situacijama govorili bi: “Istinu je rekao Allah, istinu je rekao Muhamed”, a iman bi im se još više povećavao. Nisu se, dakle, pitali zašto pričaju i rade protiv njih, zašto ih napadaju i vrijeđaju. Pa Allah je rekao da će napadati i valja se sad ispravno nositi s tim.
Spominje se da je Musa, a.s., kad su ga puno napadali, vrijeđali, izmišljali na njega svašta, rekao: “O, Allahu, začepi im usta da ne govore to o meni.” A Allah mu kaže: “O, Musa, Ja to sebi nisam uradio, a ti hoćeš da to tebi uradim.”

Dakle, oni govore protiv Mene, a kamoli protiv tebe. Jedno od Allahovih imena je i Strpljivi. Pa, ti koji se strpiš, zajedno sa mnom, sjeti se da si tada rob Strpljivog.
Dakle, ti čuješ da oni pričaju protiv tebe. Nećeš se pitati što i kako? Znaj da će oni govoriti zato što je tako Allah rekao. Zato što je tako Muhammed, s.a.v.s. rekao. Allah kaže: “Muhammede, mi znamo šta oni o tebi govore, ali ti ne reagiraj, ne uzvraćaj, već veličaj Gospodara tvoga – to je tvoj posao.” (Taha, 130) A ne da patimo I čudimo se zašto je neko nešto rekao, otkud mu to, zašto priča protiv nas… Ovo je četvrti uslov.

Peti – onaj koji istraje i potvrdi

Kaže Allah: “Među vjernicima ima onih koji potvrđuju ono što su obećali Allahu.” (Ahzab, 23)
Dakle, svojom praksom, svojom svakodnevnicom, potvrđuješ to što si obećao Allahu. A svi smo obećali Allahu da ćemo slijediti Muhammeda, s.a.v.s. da ćemo pomagati čak i onima koji nas vrijeđaju, koji pričaju protiv nas, koji čine zulum. I njima ćemo pomagati jer to je Muhammed, s.a.v.s. preporučio: “Pomozi svome bratu koji čini zulum”. Ashabi upitaše: “Božiji Poslaniče, kako ćemo mu pomagati kada on čini zulum.” “Pomozite mu tako da to više ne čini”, reče Poslanik. Dakle, nađimo metod kako da ga oslobodimo od tog zla koje čini, a ne samo da konstatiramo da je učinio zlo.

Šesti – onaj koji slijedi i ne mijenja stav

Kaže Allah, dž.š.: “Među sljedbenicima Muhammedovim, ima onih kojima je Muhammed uzor, koji su tokom cijelog života bili posvećeni Allahu i detaljno pratili stopu Muhammedovu i ponašanje njegovo i na tom su preselili. A među njima ima i onih koji očekuju da tako žive i da tako presele.”
Molim Allaha da mi budemo od tih koji očekuju da na takav način živimo i na takav način da preselimo.
I završetak ajeta: “… oni imaju takav stav i oni takav svoj stav ne mijenjaju ni za šta.” (Ahzab, 23)

Da im daš cijeli dunjaluk, oni ne mijenjau taj stav. Stav Muhammeda, s.a.v.s.

A znate li koji je njegov stav?

U jednom hadisu Muhammed, s.a.v.s., kaže: “Nećete biti istinski vjernici sve dok vam ja ne budem draži od roditelja, od djece, od imetka, od cijelog svijeta i od vas lično.”

Kako ćemo dokazati u svakodnevmom životu da nam je Muhammed, s.a.v.s., preči od svega i od nas samih.

Suština stava Muhammeda, s.a.v.s. jeste da kada tebi neko pomaže, kada ti čini dobro i ti njemu čini dobro. A kad tebi neko čini loše, ti njemu čini dobro. To je stav vjernika.

Zato, braćo i sestre, haj’mo da vidimo koliko slijedimo Muhammeda, s.a.v.s. Je li nam nam on uzor i šta nam to fali da nam on bude uzor.

Naveli smo šest stvari.

Ako želimo osjetiti nur s kojim je došao Muhammed, s.a.v.s. – a on je došao sa Kur’anom, nurom Kur’ana i svojim ponašanjem ga i živio – ne zaboravimo da moramo dozvoliti ljudima da nas ispravljaju, da nam kažu naše slabosti. Međutim, oni nam ih neće kazati, ako mi ne želimo da nam se kaže. A obično izbjegavamo da bilo ko o nama priča išta negativno ili nam ukaže na neku nepravilnost. O sebi želimo čuti samo da pričaju lijepo.

Ponesimo svi zajedno poruku sa ove hutbe.

Dopustimo ljudima koji nas okružuju da nam ukažu na našu slabost, primimo je iskreno i mijenjajmo se. Dakle, svako od nas je jedan komadić zemlje. Svašta je u toj zemlji posijano i svašta je iz nje izraslo. Imamo zadatak da dopustimo da se po toj našoj zemlji ore, ne bi li se ona pripremila i očistila pa da se po njoj onda sije praksa Muhammeda, s.a.v.s., da se siju sjemena koja će onda davati plodove za sve duše koje nas okružuju. Oni koji ovo žele i dopuste, imaju beskrajne plodove, koji stalno niču i rađaju. Ali, dakle, prethodno moraju dopustiti da se po njima ore. Jer uzóran je onaj koji dopušta da je uzorân – da se po njemu ore, sije pozitivno, da rastu plodovi kojima će se hraniti oni koji nas okružuju.

Uvjeren sam, braćo i sestre, duše koje nas okružuju u ovoj zemlji jedva čekaju da se posije sjeme ljepote, sjeme nura, sjeme radosti.

Oni čekaju tebe i mene.

Zato, iskoristimo ovaj mjesec. Imamo mobitele, imamo tamo aplikacije kao što su hadis dana i sl. Podijelimo ga sa prijateljima s kojima to možemo. Imajte nekoga s kim ćete svaki dan moći podijeliti jedan hadis. Neka bude naša kahva svakoga dana o tome šta je Poslanik, s.a.v.s., rekao po pitanju života. To je naš razgovor, to je naš dijalog, time se otvara polje popravka jer živimo u vremenu gdje se na brz način mijenja stanje.

Molim Allaha da nam otvori srca, da nam poveže srca, da izbaci iz nas sve ono što nam ne dâ da osjetimo ljubav, lahkoću, milost, nur, razumijevanje, praštanje.

O, Allahu, hurmetom ovoga dana molimo Te – poveži nas neprekidivom vezom, izbaci iz nas sve ono što Ti ne voliš, daj nam snagu razumijevanja, daj nam snagu oprosta, učini nas da budemo robovi s kojima si Ti zadovoljan. Gospodaru naš, daj nam da nam Muhammed, s.a.v.s., bude draži od svega što postoji pa i od nas samih. Allahu, uputi našu omladinu na pravi put, uputi ih na popravak stanja, da šire ljepotu nura na najbolji i najljepši način i podrži nas, Allahu, tvojim nurom da popravljamo stanje gdje god da smo i da svojim ponašanjem podsjećamo okruženje na život Muhammeda, s.a.v.s,

O, Allahu, oprosti nam grijehe. Ako nam ti ne oprostiš grijehe, mi ćemo biti od onih koji su zalutali. Daj nam snagu da oprostimo svakom onom ko se ogriješi o nama. I daj nam snage da zatražimo oprost od svakog kad se ogriješimo. Podrži nas Tvojim nurom, popravi naše stanje, uveži nas vezom i daj nam da se ponosimo na oba svijeta, kao istinski sljebenici puta kojim si Ti zadovoljan. Amin.

Hutba održana u Džamiji “Selimija” u Baru
16. novembar 2018. godine

Copyright 2007-2018 I Oficijelna web stranica Sulejmana Bugarija